Sretenje Gospodnje se kod hrišćana slavi 40. dana od Božića. Srpska pravoslavna crkva slavi ovaj praznik 2. februara po crkvenom, a 15. februara po gregorijanskom kalendaru. Sretenje se slavilo kao Dan državnosti Srbije do nastanka Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, nakon čega je ukinut, da bi u Srbiji ponovo počeo da se slavi od 2002. godine.
Narodna vjerovanja i običaji
Ako je na Sretenje sunčan dan i medvedi izađu iz jazbine i uplaše se svoje sjenke, pa se vrate nazad, veruje se da će zima potrajati još šest nedjelja.
Na Sretenje se sreću i razdvajaju zima i ljeto. Od Sretenja dani postaju duži, a noći kraće, pa se u narodu kaže „Sretenje obretenje“.
Običaj je da se na Sretenje obavezno pale svijeće jer se smatra da plamen ima skrivenu čarobnu moć i da će kuću štititi od grmljavine i drugih nesreća.
Ovoga dana djevojke paze kakvog će muškarca prvo sresti. Veruje se da ako prvo sretne crnomanjastog, za takvog će se udati, a ako sretne plavog, onda za takvog.
Isto važi i ako sretne zdravog, bogatog, siromašnog ili bolesnog.