Iako je na ovonedjeljnom sastanku oko izmjena Zakona o radu bilo i radikalnih prijedloga da se starosna granica za automatski prestanak radnog odnosa skroz izbriše, što je začudilo poslodavce, izvori iz Ministarstva rada kažu da to ipak neće biti tako, nego da je vjerovatniji scenario da se postepeno ta granica diže do 67 ili 68 godina. Do tih godina života radili bi samo oni radnici koji to žele, a granica bi se dizala najverovatnije za tri mjeseca godišnje, prenosi Blic.

 

– To je nešto što tek treba da usaglasimo sa socijalnim partnerima, a intencija je da oni koji to žele i mogu ostanu duže u svetu rada – poručuju iz hrvatskog Ministarstva rada.

 

Ta bi se odredba onda odnosila i na privatni, ali i na javni sektor.

 

Postoji pojašnjenje kako bi duži ostanak u svijetu rada značio i povećanje penzija za svaki mjesec kasnijeg odlaska u penziju, odnosno tzv. bonifikaciju od 0,34 odsto do najviše 20,4 odsto. Mijenjao bi se i Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju, koji u celosti nameće obavezu podmirivanja troškova bolovanja poslodavcu koji zapošljava radnika koji je već ispunio uslove za starosnu penziju, a uz to bi se mijenjali i svi povezani propisi.

 

Argumenti su da je u Hrvatskoj stanovništvo sve starije, da ima tendenciju daljeg pada broja stanovnika na 3,4 miliona do 2050. uz povećanje udela stanovništva starijeg od 65 godina sa 21,1 na 30,2 odsto.

 

Danijel Nestić iz Ekonomskog instituta kaže da je to ozbiljna tema za raspravu i da je dobro da Vlada uzme dovoljno vremena kako bi iznedrila konačno rješenje.

 

– Očekujem da bi se mogla povećati starosna granica, jednokratno ili postupno, i to bi bio dobar smjer. U Hrvatskoj je, naime, prosječni radni staž kratak i u tom se periodu prikupi relativno malo doprinosa, pa su posledično i penzije male. Rješenje je da se poveća broj godina u radnom odnosu kako bi se povećale i penzije. Ljudi su sve zdraviji, sve duže žive i treba dopustiti onima koji to žele da duže i rade – smatra Nestić.

 

Upozorava, ipak, kako to treba napraviti postepeno i u dijalogu s poslodavcima i radnicima, i to ne samo zbog privatnog, nego i javnog sektora, gdje se može očekivati da će veći broj ljudi htjeti da ostane da radi duže, što može biti opasnost ako se to napravi naglo jer bi se mogao zakočiti priliv mlade radne snage.