Crkva i vjernici 24. septembra slave Prepodobnu Teodoru Aleksandrijsku, svetiteljku čija životna priča spaja grijeh, pokajanje, oproštaj i godine teškog ispaštanja. Prema hrišćanskom predanju, Teodora je zbog jednog grijeha odlučila da napusti dotadašnji život i ostatak svojih dana provede u strogom podvigu.

Njena priča, zabilježena u žitiju, govori o ženi koja je promenila identitet, otišla u muški manastir i godinama živjela među monasima, a da niko nije znao njenu pravu tajnu.

Od Aleksandrije do muškog manastira
Teodora je, prema predanju, živjela u Aleksandriji i bila udata. Naizgled je imala miran život, ali je, nakon nagovora jedne vračare, počinila preljubu.

Odmah nakon toga obuzela ju je snažna griža savjesti. Nije uspijevala da pronađe mir i odlučila je da svoj život potpuno promijeni.

Ošišala je dugu kosu, obukla mušku odjeću i pod imenom Teodor otišla u muški Manastir Oktodekat. Tamo je počela život u strogom postu, molitvi i pokajanju.

Monasi su u njenom ponašanju vidjeli veliku poniznost i posvećenost podvižničkom životu, ali niko nije slutio da se ispod monaške odjeće krije žena.

Lažna optužba i sedam godina lutanja
Njena priča dobila je još teži preokret kada ju je jedna žena lažno optužila da joj je napravila dijete.

Teodora nije željela da se brani otkrivanjem svog pravog identiteta. Optužbu je prihvatila kao kaznu i iskušenje koje mora da podnese.

Zbog toga je protjerana iz manastira. Narednih sedam godina provela je van manastira, u teškim uslovima, brinući o djetetu koje joj je bilo povjereno nakon lažne optužbe.

Prema žitiju, tokom tog perioda susretala se sa brojnim iskušenjima. Odbijala je pomoć kada je smatrala da bi je ona udaljila od njenog zavjeta i nastavila da živi u molitvi i pokajanju.

Uprkos svemu što joj se događalo, nije napustila put koji je izabrala.

Istina otkrivena tek nakon njene smrti
Poslije sedam godina, Teodora je ponovo primljena u manastir. Tamo je provela još dvije godine, sve do svoje smrti, koja se prema predanju dogodila 490. godine.

Tek nakon njene smrti monasi su saznali da njihov brat Teodor zapravo nije bio muškarac.

Prema žitiju, igumanu se potom u snu javio anđeo i otkrio mu istinu o Teodorinom životu. Monasi su tada shvatili koliko je veliki podvig podnela žena koja je među njima godinama živela pod muškim imenom.

Na njenu sahranu došao je i njen muž, koji je, prema predanju, nakon saznanja istine ostao da živi u njenoj keliji sve do svoje smrti.

U žitiju se navode i čuda koja su joj pripisivana, uključujući iscijeljenja i kroćenje divljih zvjeri, kao i priču o vodi u suvom bunaru.

Pouka o pokajanju i oproštaju
Priča o Prepodobnoj Teodori Aleksandrijskoj vijekovima se prenosi kao priča o pokajanju, praštanju i promijeni života.

U narodnim tumačenjima njenog žitija posebno mesto zauzima i odnos sa mužem. Nakon što je saznao istinu o svojoj ženi, prema predanju, nije ostao u mržnji, već je nastavio njenim putem i do kraja života ostao uz uspomenu na nju, prenosi Ona.rs.

Zato se ova priča može posmatrati i kao podsjećanje da oproštaj ne briše ono što se dogodilo, ali može da prekine lanac bola i ljutnje.

Dan Prepodobne Teodore Aleksandrijske tako u hrišćanskoj tradiciji nosi poruku o pokajanju, smirenju i mogućnosti da čovjek, uprkos velikim greškama iz prošlosti, promijeni svoj život.