Brak nije odnos koji je jednostavno graditi te, osim ljubavi, trebalo bi biti puno kontinuiranog ulaganja u povjerenje, poštovanje, usklađivanje… Brak je odgovor na praktične i psihološke potrebe supružnika, a dobar je i za odnos dvoje ljudi jer im omogućava da svjesno i promišljeno podignu svoj odnos na viši nivo – kaže Vehabović-Rudež.

 

Upravo, dodaje ona, zbog ovoga što nudi supružnicima, brak je jedan od nekoliko važnih odnosa koji su presudni za mentalno zdravlje. Ukoliko je brak dobar, supružnici lakše prolaze kroz izazove koje im donosi život i tako utiču na svoje mentalno zdravlje, piše Avaz.

 

– Mnogi su razlozi zašto dolazi do nerazumijevanja i narušavanja kvaliteta braka, kao i do razvoda, ali jedan, koji se u posljednje vrijeme pokazao kao veoma prisutan, jeste miješanje drugih osoba u brak. Naime, brak narušava direktno ili indirektno uplitanje roditelja i bliže rodbine – govori Vehabović-Rudež.

 

Takvi običaji su bili česti u patrijarhalnim zajednicama. U modernom društvu došlo je do zvaničnog osamostaljivanja osoba, ali slika braka u kojoj se živi u zajednicama još se zadržala.

 

– Ukoliko mladi ljudi neosamostaljeni uđu u brak, roditelji smatraju da im je zadatak da odlučuju o braku svoje djece i da im pomažu u svakom smislu, čak i bez da djeca to traže. Nerijetko je da se porodice oba supružnika nadmeću ko će veći i značajniji upliv imati u braku to dvoje supružnika – navodi Vehabović-Rudež.

 

Psihološke smetnje

Kroz psihološku i psihoterapijsku praksu primjetno je sve više mladih osoba koje imaju psihološke smetnje upravo zbog uplitanja bližih srodnika u njihov brak. Često se supružnici osjećaju pritisnutim od tih srodnika, a u isto vrijeme nerijetko osjećaju i krivnju ako se suprotstave pritiscima.

 

– Mladi često osjete, u najblažem smislu, konfuziju, proizašlu iz potrebe za ljubavi i lojalnosti prema roditeljima, jer, s jedne strane, im ne odgovara miješanje roditelja, a, s druge strane, osjećaju da, ukoliko ne poslušaju roditelje ili im se suprotstave, to znači da ih ne vole ili ne poštuju te da će izostati svaka podrška. Zbog toga se vrlo često javljaju simptomi anksioznosti, depresije… Nerijetko se javljaju i sukobi, agresija, kao i ovisnosti – navodi Vehabović-Rudež.

 

Suština uspješnog odgoja je odgojiti zdravu osobu koja je samostalna i zadovoljna.

 

Zbog toga je zadaća roditelja da za djetetovo dobro pružaju ljubav, ali i njeguju osamostaljivanje djeteta, jer osamostaljivanjem i postepenim učenjem preuzimanja odgovornosti radi se na najboljoj pripremi za izazove života, a to, pak, utječe na izgradnju samopoštovanja i samopouzdanja. Takve osobe svjesne su svojih želja i potreba i imaju manje problema da ih prepoznaju i izgovore te time omoguće usklađivanje s drugim osobama, a to se onda naročito može vidjeti u braku.