
U vremenu kada mnogi mladi ljudi odlaze iz sela u potrazi za sigurnijim poslom u gradu, Miroslav Vasilić iz Tršića odlučio je da krene u suprotnom smjeru. Iz velike ljubavi prema životinjama, napustio je posao u gradu i sve svoje snove, energiju i trud uložio u poljoprivredu.
Danas, poslije godina ulaganja i truda može s ponosom da kaže da od poljoprivrede i zemlje žive on, njegova supruga i njihovo troje djece.
Miroslav je po završetku škole radio na benzinskoj pumpi punih šest godina. Kako kaže, tada nije ni slutio da će jednog dana imati svoje gazdinstvo i živjeti isključivo od poljoprivrede, ali oduvijek sanjao o tome.
– Nikada se ne bih vratio. Na pumpi sam proveo šest godina, ali nisam bio zadovoljan, ljubav prema životinjama uvijek me je vukla nazad. I poslije su mi nudili da se vratim na posao, ali to nikada ne bih uradio. Ovdje sam svoj na svome, a djeca mi žive zdravim životom. Nema smjenskog rada, rada noću, završim posao i lijepo spavam – kaže Miroslav.
U početku, podrške nije bilo mnogo. Najbliži su bili skeptični, jer ulaganja u poljoprivredu često nose rizik.
Međutim, Miroslav je imao viziju i vjerovao da se upornošću sve može postići. Podigao je kredite, ulagao u stoku i mašine, i korak po korak izgradio gazdinstvo koje danas ima deset krava i devet ovaca.
– Sve sam započeo od nule. Tada mi je pomogla banka, odobrili su mi kredit od kog sam kupio prve dvije krave. Malo po malo, proširivao sam posao, ulagao u mehanizaciju, prvo sam kupio traktor. Danas proizvodimo mlijeko i sve što imamo potiče od našeg rada. Najljepše je kada znaš da živiš od svog truda i da sve što vidiš oko sebe imaš zahvaljujući tome što nisi odustao – kaže Miroslav.
Dan mu počinje prije pet ujutru. Prvo pomuze krave, nahrani stoku, a zatim odlazi na njivu. Posao završava tek kasno uveče, nerijetko i poslije 10 sati.
– Posla ima i ljeti i zimi, ali meni to ništa ne pada teško. Volim ovo što radim, volim stoku i prirodu. Ne bih se mijenjao ni za kakav gradski posao – kaže on.
Danas, uz pomoć supruge, Miroslav planira da proširi proizvodnju mlijeka i poveća broj grla. Kaže da ima mnogo planova, ali da nigdje ne žuri, sve gradi postepeno i sa mjerom. U međuvremenu, počeo je i da zida novu kuću za svoju porodicu.
– Kad smo odučili da se uzmemo, ja sam ženi odmah rekao da su mi važne dvije stvari. Da mi ne pominje preseljenje u stan i da krava neću da se odreknem. Pristala je na ovakav život. Sada imamo troje djece i volio bih da ih usmjerim da ostanu na selu – kaže Miroslav.
Kaže da je poljoprivreda težak posao, ali da donosi slobodu, mir i sigurnost.
– Ako voliš to što radiš, nijedan dan nije težak. Jako mi je žao kada vidim da mladi ljudi odlaze sa sela, rijetko ko se odluči da ostane na selu – kaže Miroslav. Dodaje da on i još jedan njegov komšija se bave poljoprivrednom u njegovom mjestu, dok je većina našla poslove u firmama.
Pored svega što je stekao Miroslav kaže da su njegov najveći uspjeh njegova divna djeca i žena, kao i to što radi ono što voli.
Njegova priča dokaz je da se upornošću i vjerom u sebe može ostvariti sve, pa i da se uspješno gazdinstvo izgradi o kad nemaš sa čim da kreneš, što mnogima djeluje kao nemoguća misija. U Miroslavljevom slučaju, to je postao način života, ali i inspiracija za sve one koji vjeruju da se trud uvijek isplati, piše Blic.