– Srećni smo jer prvi put obilježavamo slavu. To nam je bilo izuzetno važno. Pozvali smo nekoliko prijatelja u goste. Voljeli bismo da smo mogli svoju prvu slavu da proslavimo u svojoj kući, ali je dobro je i ovako – pričaju za Blic.

Muhamed, tačnije Mihailo, po profesiji je istoričar umjetnosti i arheolog. On i njegova supruga su politički disidenti koju su napustili Iran usljed straha od režimskog progona.

U Srbiju su stigli krajem avgusta prošle godine i poslije kraćeg boravka u Vranju, smjestili su se u Azilnom centru u Banji Koviljači.

“Srbija je divna zemlja sa divnim ljudima”
– Kada sam došao u Srbiju, shvatio sam odmah da je ovdje divna priroda, da su ljudi ljubazni i da je ova zemlja zapravo jedno divno okruženje. Čim sam shvatio koliko su ovdje dobri ljudi i koliko je ovo sigurna sredina odlučio sam da ostanem – počinje svoju priču Mihailo.

O životu u Srbiji sa njim i suprugom Teodorom razgovarali smo i juče, tokom još jednog značajnog dana za njih dvoje od kada su došli ovdje.

Naime, juče je svečano otvorena Mihailova izložba slika, a posjetici su mogli da vide i nekoliko izloženih djela njegove supruge.

Ovaj bračni par iz Irana je posvećen slikanju i izradi kaligrafija. Srpski jezik razumeju dobro, ali ga još ne govore tečno. Stekli su dosta prijatelja u Srbiji, a odlasci u obližnju crkvu doveli su do jednog sudbonosnog poznanstva.

“Uzeli smo pravoslavlje srcem i dušom”

– Kada smo došli u Srbiju upoznali smo oca Miloša u crkvi u Loznici koji je divan sveštenik. Prijateljski smo sa njim često razgovarali, a on nam je sve objasnio vezano za vjeru i tako smo odlučili da postanemo pravoslavci. Uzeli smo tu vjeru srcem i dušom. Izabrali smo kuma, našeg prijatelja iz Srbije Slavišu, koji nas je krstio i izabrao nova imena za nas – ispričala je Teodora.
Mihailo je kršten u januaru ove godine, a njegova supruga mjesec dana kasnije.

– Prvo sam ja kršten, a moja supruga kasnije jer je bila u bolnici u vrijeme kada smo zakazali krštenje. Ja sam želio da sačekam da joj bude bolje, da bismo to uradili zajedno, ali ona nije željela da je čekam već da “uradim šta treba da uradim”, te je tako poslije mjesec dana, kada se oporavila, i ona krštena i oboje smo dobili nova imena – objasnio je Mihailo i dodao da “nije odlučio da promijeni već da izabere vjeru”, nešto što u Iranu nije baš moguće.

Kako pravoslavna vjera nalaže, supružnici su odabrali i krsnu slavu koju su večeras prvi put obilježili sa dragim ljudima.

Mihailo je objasnio zašto su se odlučili baš za ovu slavu.

– Odabrali smo da slavimo svetog Jakova iz razloga što je on bio Persijanac. Podsjeća me na moje porijeklo, i na to da je on poput mene, tačnije da se ja trudim da budem kao on – rekao je Mihailo.

Dan prije slave, u Matici iseljenika i Srba u regionu, Mihailo i Teodora su otvorili samostalnu izložbu svojih radova, slika i kaligrafskih djela koja su nastala u Azilnom centru u Banji Koviljači.

– Ključni motiv iz kojeg su moji radovi nastali jeste da se odužim svim prijateljima i organizacijama koje su mi pomogle, kroz svoj rad. Hvala Srbiji na svemu što mi je pružila. Moja supruga i ja uživamo u životu ovdje – rekao je ovaj umjetnik iz Irana na otvaranju izložbe koja će trajati do 16. decembra.

Većina radova nastala je korišćenjem materijala koje je obezbijedila Međunarodna organizacija za migracije u saradnji sa Komeserijatom za izbjeglice i migracije.