Htjeli su, kako kaže Kristinko Mađerić, da probaju nešto drugačije i netipično za Podravinu, i ujedno su bili među pionirima uzgoja indijanske banane u Hrvatskoj, a godine su pokazale da uz dobar rad dolaze i željeni rezultati.

"Prvo sam u dvorištu posadio dvije sadnice i kad sam se uvjerio da su pogodne i za naše područje, bez imalo dvoumljenja odlučio sam da podignem plantažu na kojoj sad imam 860 stabala".

Kako je nastala plantaža indijanskih banana?

Kaže da nije baš sve išlo idealno jer su im jedno vrijeme velike probleme pravile voluharice. One su uništavale plantažu.

"Već sam bio na rubu živaca i razmišljao da dignem ruke od svega, ali sam onda našao rješenje. Tu je ključnu ulogu odigrala supruga Renata koja je rekla da nema odustajanja. Freziranjem plantaže otjerao sam voluharice i više nema problema sa njima", rekao je Kristinko za Podravski list.

Da bi se podigla plantaža sa 860 stabala bilo je potrebno uložiti isto novca kao za gradnju kuće, a i tu je našao rešenje jer je sadio seme. Nakon početnih muka i problema, ipak je na parceli uz kuću Mađerićevih nikla plantaža, a krenule su i prve prave berbe.

"Da bi došla u rod, indijanskoj banani potrebno je oko pet godina, a prave berbe kreću od sedme godine. Naš uzgoj je ekološki jer nema štetočina koji joj štete, pa samim tim nema ni ikakvog prskanja", kaže Kristinko i dodaje:

"Ono što je zanimljivo kod indijanske banane je i činjenica da joj oprašivač nije pčela, nego muva, jer cvijet ima miris na pokvareno meso".

Šta ovu plantažu čini posebnom?

Skoro svako stablo daje plodove različite slasti, pa su došli na ideju da svakom daju ime, ali i postave QR kodove na osnovu kojih vode evidenciju o prinosima.

"U označavanju stabala glavni je sin Mišel, koji je krenuo mojim stopama. Stablima dajemo domaća imena, pa tako imamo Šteficu, Ružicu i slična ženska imena", ističe Kristinko za Podravski list i dodaje:

"Naravno da se jedno stablo zove Renata, kao i supruga, a baš se potrefilo da ono daje malo gorče plodove pa se znamo i šaliti na taj račun", istakao je uz osmjeh.

Kako su od plantaže napravili prepoznatljiv brend?

Sin Mišel zadužen je za marketinški dio i prodaju, a da je i on zaluđen uzgojem potvrđuje činjenica da je ove godine i on odlučio da zasadi još jednu plantažu sa 760 sadnica.

"Umjesto kukuruza i ostalih kultura koje su karakteristične za naš kraj, mi smo svi zajedno složni da kućni budžet možemo dobro popuniti i uzgojem indijanske banane. Prodaja ide dobro i imamo sad već svoj brend 'Inbanana', i prije same berbe primamo narudžbine kako bismo bili sigurni da ćemo sve što uberemo plasirati na tržište", objašnjava i nastavlja:

"Otkupa na veliko nema, tako da smo prinuđeni na sopstvenu prodaju, no potražnja je dobra tako da praktično već sad imamo narudžbine za većinu roda koji ćemo ubrati u ovoj sezoni. Činjenica da je potražnja dobra bila je razlog da napravimo novi iskorak i zasadimo još jednu plantažu. U ovoj sezoni naša cijena je 7,8 evra po kilogramu i sa njom smo među najpovoljnijima u Hrvatskoj", istakao je Mišel.

Zašto je potražnja za indijanskom bananom sve veća?

Većina kupaca je sa područja Zagreba i Jadrana, a u Podravini još uvijek nema interesovanja za ovo voće koje je prava nutricionistička "bomba“ i ima brojne efekte na zdravlje.

Indijanska banana smanjuje nivo šećera i štetnog holesterola u krvi, ima antiparazitno dejstvo, a korisna je i u djelovanju protiv kancerogenih ćelija.

"To je definitivno ljekovito voće, ali sa njom ne treba pretjerivati. Dnevno se ne bi smjelo pojesti više od tri voćke, jer dobro znamo ako nešto konzumiramo previše, onda to nema efekta", objašnjava Mišel i dodaje:

"I ukus je dobar, pravi tropski i osvježavajući. Naš plan je, osim plodova, u ponudu uvrstiti i razne proizvode od indijanske banane i trenutno smo sa jednim Virovcem dogovorili da proizvodimo rakiju od nje", rekao je Mišel za Podravski list.

Šta im i dalje predstavlja najveći problem?

Ono što Mađerićima ne ide na ruku je to što ne mogu ostvariti nikakve podsticaje za svoje zasade ili bilo kakvo ulaganje. Indijanska banana nije tipična za područje Hrvatske, ali i regiona, pa samim tim ni Ministarstvo poljoprivrede, ali ni Županija ni grad nemaju podsticaje namjenjene uzgajivačima tog voća.

"Nažalost, to je naša realnost. Svi oni koji žele da probaju nešto novo ne nailaze na podršku države i lokalne zajednice", ističel Mišel Mađerić i zaključuje:

"Mi vjerujemo u našu odluku i bez obzira na to što nismo dobili nikakve podsticaje, očekujemo da će nam naše plantaže donijeti zaradu".