Ovo je prvostepena presuda i na nju tužilaštvo za organizovani kriminal ima pravo žalbe.

Optužbi su oslobođeni nekadašnji komadanti JSO Milorad Ulemek Legija i Zvezdan Jovanović, kao pripadnici jedinice Mića Petraković, Dragoslav Krsmanović, Veselin Lečić, Dragiša Rodić i Vladimir Potić.

Tokom suđenja optuženi su tvrdili da je bila riječ o protestu, a ne o pobuni.

Predsjednik sudskog vijeća sudija Dragomir Gerasimović rekao je u obrazloženju presude da je veće odluku donijelo jednoglasno jer tužilaštvo za organizovani kriminal nije uspjelo da dokaže optužbe. 

Sudija je podsjetio da Vlada tada nije proglasila vanredno stanje jer je procijenila da ne postoji bojazan od nasilnog preuzimanja vlasti. 

Među pisanim dokazima, kako je naveo, bili su i stenogrami sa 61. i 62. sjednice Vlade kojima su prisustvovali skoro svi predstavnici vlasti, a u kojima je konstatovano da bezbjednost države nije ugrožena.

Prema njegovim riječima, i samo ponašanje državnog vrha dokaz za sebe, kao i dolazak tadašnjeg premijera Zorana Đindića sa maloljetnim sinom na proslavu slave JSO.

Ulemek po sopstvenoj želji nije privođen na objavu presude iz zatvora u Požarevcu gdje služi kaznu od 40 godina zatvora zbog niza krivičnih djela, među kojima je i ubistvo premijera Zorana Ðinđića, dok je Jovanović koji isto tako služi kaznu od 40 godina zatvora na koju je osuđen neposredni izvršilac ubistva Ðinđića, prisustvovao.

Ostali optuženi se brane sa slobode.

Izricanju presude prisustvovao je i predsjednik Srpske radikalne strane Vojislav Šešelj, koji je pred izricanje presude rekao novinarima da očekuje oslobađajuću presudu.

Što se tiče Dušana Maričića Gumara, koji je u vrijeme pobune bio komadant jedinice, medicinskim vještačenjem koje je zimus predstavljeno ocijenjeno je da nije sposoban da prati suđenje, pa je postupak protiv njega razdvojen. 

Maričić takođe služi kaznu zatvora u Požarevcu.

Tužilaštvo tereti optužene tvrdeći da je od 9. do 17. novembra 2001. godine JSO otkazala poslušnost komandi, povukla svoje pripadnike u centar u Kuli, prekinula komunikacije s komandom i u više navrata odbila zahtjeve načelnika resora, ministra unutrašnjih poslova i premijera Zorana Ðinđića, da prekine sa pobunom.

Istovremeno, operativni dio Jedinice borbenim vozilima i naoružanim ljudstvom u dva navrata je blokirao autoput. 

Prvi put je to učinjeno 10. novembra na autoputu Novi Sad-Subotica u blizini Vrbasa, a drugi put 12. novembra blokadom autoputa kroz Beograd kod Sava centra.

Na taj način je, kako se navodi u optužnici, vrlo jasno iskazana spremnost Jedinice za primjenu nasilja ukoliko se ne prihvate njeni ultimativni zahtjevi za smjenu tadašnjeg ministra policije Dušana Mihajlovića, načelnika resora DB-a Gorana Petrovića i njegovog zamjenika Zorana Mijatovića. 

Takvim postupanjem Jedinice, bili su neposredno ugroženi bezbjednost i ustavni poredak zemlje, navodi se u optužnici. 

Protest JSO je prekinut nakon što su Petrović i Mijatović podnijeli ostavke, dok Mihajlović to nije učinio. 

Optuženi su u svojim odbranama negirali pobunu tvrdeći da su iskazali protest, zbog obmane nadređenih.

Naime, pripadinci Jedinice su uhapsili braću Banović, koji su potom izručeni Tribunalu u Hagu, iako je postojao dogovor da se pripadnici JSO ne angažuju za privođenje haških optuženika.

Komandantima JSO je navodno rečeno da su u pitanju opasni kriminalci koji će pružati otpor i da niko nije spominjao Haški tribunal, ali se ispostavilo drugačije.

Tadašnji čelnici DB-a Goran Petrović i Zopan Mijatović su odbili da pričaju sa Jedinicom koja je bila u sastavu DB-a, što je rezultiralo nezadovoljstvom.