Ona je za Radio Slobodna Evropa (RSE) naglasila da je med jedinstven proizvod koji se zbog izuzetnih svojstava koristi kao hrana i kao lijek.

 

"To je namirnica istovremeno i biljnog i životinjskog porijekla i po tome je jedinstvena. Takođe, med je i jedna od namirnica koja se konzumira u neprerađenom obliku", rekla je Opsenica.

 

Međutim, na tržištu Srbije je sve manje kvalitetnog meda, a sve više proizvoda sumnjivog porijekla i još sumnjivijeg kvaliteta, zbog čega nadležne inspekcije, policija i druge državne službe ne uspjevaju da se izbore sa falsifikatorima i falsifikatima.

 

"Što je namirnica dragocjenija to je izloženija falsifikovanju, kao što je slučaj i sa medom. To se najčešće radi tako što se u med dodaje šećerni sirup. Sve prevare na tržištu hrane su motivisane zaradom", rekla je profesorka Hemijskog fakulteta Dušanka Opsenica.

 

Ona je navela da se uzorci meda skoro svakodnevno analiziraju, pogotovu u vrijeme pojačanih kontrola tržišta poput akcije veterinarske inspekcije Ministarstva poljoprivrede koja je u toku.

 

"U akciju su uključene brojne laboratorije, a prvi rezultati ukazuju na poražavajuće stanje. U nekim slučajevima, u teglama sa medom je pronađeno 60, pa i 70 odsto šećernog sirupa. Ima uzoraka u kojima meda nema ni u tragovima, a najmanje je pravih prirodnih", rekla je sagovornica RSE.

 

 

 

Profesorka Opsenica je dodala da je zbog rigoroznih kontrola u Srbiji, a pogotovu u Evropi, falsifikovani med gotovo nemoguće plasirati na evropsko tržište.

 

"Kupac iz inostranstva prihvata naše provere i analize, ali naravno da ima pravo da med iz Srbije provjeri i u svojim laboratorijama. Tako da mislim da je manja vjerovatnoća da se neispravan med plasira u inostranstvu. Prije će se desiti da se dobar prirodan med plasira u izvoz, a da se na domaćem tržištu pojavljuju falsifikati."

 

Rodoljub Živadinović, predsednik Savjeta pčelarskih organizacija Srbije (SPOS) ističe da je u Srbiji evidentno prisustvo falsifikovanog meda, ali da taj problem posebno eskalira kad god je, zbog vremenskih neprilika, godina loša, a prinosi meda mali. Tada dominiraju falsifikati.

 

"Imali smo veliku eskalaciju falsifikata 2015. i 2016. godine nakon veoma loše 2014. godine. I 2020. smo imali mnogo falsifikata na tržištu. Međutim, u nekim godinama taj problem eskalira do nevjerovatnih razmjera", rekao je Živadinović navodeći da je bilo situacija da je više od 95 odsto meda na tržištu fasifikovano.

 

"Pravi prirodni med se ili izveze ili ga ima jako malo za domaće tržište, i tada falsifikatori koriste priliku", istakao je on.

 

Živadinović je rekao da falsifikatori u tegle najčešće pakuju sirup od šećera koji ne košta više od 80 dinara (oko 0,7 evra) po kilogramu, koji prodaju po cijeni od 400 (3,4 evra) do 1.000 dinara (8,5 evra).

 

"To jeste slatko, ali nije med. Ako je otkupna cijena bagremovog meda oko 800 dinara (6,8 evra), a po toj istoj cijeni ga nađete u trgovini, znajte da to nije pravi med", upozorava Živadinović.

 

Prema propisima u Srbiji, med se označava u skladu sa Pravilnikom o kvalitetu meda i drugih proizvoda pčela. U deklaraciji se navodi da li je med prema porijeklu cvjetni (nektarni) ili medljikovac, zatim prema načinu proizvodnje (u saću, cijeđeni, presovani, filtrirani i drugo).

 

Ako je riječ o mješavini meda, da li potiče iz zemalja EU ili zemalja koje nisu članice unije.

 

Med koji se stavlja u promet, prema Pravilniku pored ostalog, ne smije da sadrži organske i neorganske primjese nesvojstvene medu.

 

Živadinović je rekao da je sredinom februara na inicijativu Saveza pčelarskih organizacija Srbije (SPOS) pokrenuta sveobuhvatna kontrola kvaliteta meda na domaćem tržištu, koju realizuju veterinarska i tržišna inspekcija, uz podršku srpske policije i Interpola.

 

"Uzeto je 200 uzoraka meda i mogu da kažem da su, prema nezvaničnim informacijama koje imam, rezultati katastrofalni. Pronađeni su proizvođači koji se direktno bave samo falsifikovanjem meda, čak ga i ne miješaju sa medom. Ima onih falsifikatora koji miješaju razne vrste šećera sa medom, a u mnogim vrtićima u Srbiji pronađen je med koji nije vidio pčelu", rekao je Živadinović.

 

 

Zoran Ivanović, načelnik Veterinarske inspekcije Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede rekao je za RSE da kontrola kvaliteta meda još traje i da su sa tržišta povučene velike količine sumnjivog meda, ali da o tome još ne može da govori zbog toga što su se neki proizvođači žalili na odluke o suspendovanju njihovog meda sa tržišta.

 

U međuvremenu, predsednik SPOS-a Rodoljub Živadinović poziva potrošače da se pri kupovini meda dobro informišu o njegovom sastavu.

 

Prema najnovijim izvještajima Svjetske pčelarske organizacije u poslednjoj deceniji zabilježen je nagli rast falsifikovanog meda.

 

"To je masovna pojava u svijetu", rekao je Živadinović.

 

U Australiji je 2018. godine otkriveno da je gotovo polovina prodatih količina meda u toj zemlji bila falsifikovana, što znači da je med bio pomiješan sa nečim drugim.

 

Nedozvoljeni šećeri su, prema istraživanju iz 2016. godine, pronađeni u svakom desetom uzoraku meda u Evropi. Istraživanje je sprovedeno kao odgovor na izvještaj Evropskog parlamenta o falsifikovanoj hrani, prema kojem je med zauzeo šesto mjesto, prenio je portal Euractiv u septembru 2017.

 

Evropa pojede više meda nego što proizvede i okreće se uvozu iz Kine, piše u istom tekstu Euroactiv.

 

Budući da se, usljed trovanja pesticidima, zagađenja i gubitka staništa, broj pčela smanjuje svuda u svijetu, u tekstu se postavlja pitanje da li kineske pčele mogu da daju visok prinos?

 

Odgovor je, kako se dalje navodi, kineska metoda proizvodnje. Naime, med se uzima kada je još uvijek nezreo i vodenast. Zatim se vještački suši, ostaci smole uklanjaju se filtriranjem, polen se može ukloniti ili dodati kako bi se prikrila zemlja porijekla, a sirupi se dodaju kako bi se zadovoljile različite tržišne cijene.

 

"Takva proizvodnja meda podrazumijeva brži i viši nivo proizvodnje koji ne zadovoljava definiciju meda", rekao je Norberto Garcia, predsednik Međunarodne organizacije izvoznika meda.

 

Predsednik SPOS-a Rodoljub Živadinović navodi da je jasno zašto kupci iz Evrope ili arapskih zemalja Srbiji za kilogram bagremovog meda plaćaju 7,4 evra, dok je med iz Kine 1,7 evra.

 

Srbija je prošle godine izvezla oko 2.700 tona, i po prvi put uvezla oko 600 tona meda.

 

"Uvoznici tako veliku količinu pravdaju navodnim nedostatkom domaćeg meda, ali je izvjesno da se radi o želji za velikom zaradom, jer se uvozi veoma jeftin med. Kada se pogledaju prosječna uvozna i izvozna cijena, vidi se ogromna razlika i jasno je da se na taj način se stiče profit", rekao je Živadinović.

 

Doktorka Anita Georgijeva, stručnjakinja za pčelarstvo izjavila je za RSE da su prošle godine najviše meda u svetu proizvele Kina, Evropska unija i Turska.

 

Ona je naglasila da Srbija po kvantitetu daleko zaostaje za vodećim zemljama, ali da je po kvalitetu meda ispred njih.

 

"Med iz Srbije je veoma tražen u Evropskoj uniji i kupci su uvek spremni da ga plate tri-četiri puta skuplje od meda iz Kine. Pored toga, naše laboratorije koje se bave ispitivanjem kvaliteta meda su veoma dobro opremljene, tako da nema bojazni da će neko odavde otpremiti u Evropu med koji ne zadovoljava njihove standarde", rekla je Georgijeva.

 

Ona je istakla da standardi koji se primenjuju u svetu variraju od regiona do regiona, ali da svuda moraju da zadovolje najosnovnije uslove koji se odnose na zdravu hranu, pa i na med.

 

"Zbog toga ni i u Srbiju ne može da uđe med koji ne zadovoljava naše standarde, ali je problem s čim se on ovde meša i prodaje kao prirodni proizvod medonosnih pčela", rekla je Georgijeva.

 

Pčelari sa juga Srbije Zoran Krstić iz Vlasotinca i Goran Tasković iz Lebana istakli su za RSE da najveću štetu od prodaje falsifikovanog meda trpe potrošači i država jer kupci konzumiraju proizvode koje nemaju mnogo veze sa medom.

 

"Mi nemamo problema sa plasmanom meda jer pogon SPOS-a 'Naš med' u Rači kragujevačkoj otkupljuje sve proizvedene količine meda. Štetu imaju potrošači koji umesto tegle u kojoj je hrana i lek, kako se često naziva med, kupuju nešto što nije ni hrana ni lek i to papreno plaćaju", rekao je Krstić.

 

Štete koje ima država mogu se posmatrati i kroz prizmu izgubljenih potencijalnih radnih mesta u pčelarstvu.