Iz godine u godinu sve je više malih kućnih pivara u BiH – trenutno ih je oko 150, a njihov broj raste i u zemljama u okruženju, pa je sve više i novih ukusa.

Na okupljanjima poput ovog u Foči, kućni pivari razmjenjuju piva i recepture.

– Iz druženja u druženje imamo nove ukuse, nove stilove, nove eksperimente, razmjenjujemo iskustva i to i jeste poenta ovih skupova. Sve je više ljudi koji dolaze i da bi vidjeli kanjon Tare –  ističe domaćin festivala, fočanski kućni pivar Boban Janković.

U jedinstvenom ambijentu rafting kampa na desnoj obali Drine, uz rok svirku, mogao se probati širok spektar svijetlih i tamnih piva sa maštovitim nazivima (brka, mrgud, turbo folk…) i još maštovitijom kombinacijom raznih dodataka za ukus, poput piva sa đumbirom, ljekovitim travama, zelengorskim medom, pa čak i sa vjetrom u kosi.

– Mnogo je toga, imamo na repertoaru oko 50 vrsta piva, još ih nismo sve isprobali, ali duga je noć – kaže Janković, čije pivo “raft brewery” postalo omiljeni napitak turistima koji dolaze na rafting.

On je napomenuo da se sav repromaterijal za kućno pivo – ječmeni slad, hmelj i kvasac, nabavlja iz inostranstva iz specijalizovanih prodavnica, često i sa drugog kontinenta.

Predsjednik Udruženja pivara iz Požege u Hrvatskoj Tin Lehner, ističe da je kućno pivarstvo prelijep hobi, jer su neograničene mogućnosti u načinima spravljanja piva, te da dosta kućnih pivara vremenom prerasta u zanatske pivare, čiji proizvodi se mogu pronaći na tržištu.

– I po kvalitetu i po brojnosti polako stižemo EU, ne samo Hrvatska, već i Srbija i BiH. Iz ovog našeg hobija, koji se razvija rapidno, u Hrvatskoj je izašlo oko 40 pivara, koje su profesionalne, znači da ljudi žive od toga – navodi Lehner.

Ivan Kitić iz Visokog, predsjednik Udruženja kućnih pivara BiH “Humulus lupulus”, kaže da mali kućni pivari žive san da prerastu u zanatske, a da je to za sada u BiH uspjelo njih dvadesetak.

On navodi da su za taj korak potrebna znatna ulaganja i da se to ne može postići bez podrške lokalne zajednice.

– Problem je, sa jedne strane cijena, zato što je to veoma kvalitetno pivo, a sa druge strane što naši ljudi još uvijek ne znaju o kako se kvalitetnom pivu radi. To pivo zaslužuje da ima veću cijenu i to je najveći problem zašto to ne postaje masovno – objašnjava Kitić.

Proizvođač piva iz Širokog Brijega Vlado Mandić bavi se ovim hobijem već petu godinu i na sredini je puta da njegova pivara preraste u zanatsku.

– Krenuli smo iz čiste radoznalosti, imali smo vlastiti pab, a pivo se svidjelo našim prijateljima, pa smo ga počeli svakodnevno proizvoditi. Kapacitet pivare smo povećali sa 50 na 200 litara, odnosno sedmično možemo da proizvedemo 500 litara – priča Mandić, čije se pivo “Lovac” može pronaći širom BiH.