Dakle, iako se koketiranje s porocima može posmatrati kao normalno dječje ispitivanje, granica i želja da probaju nešto što je rezervisano za odrasle, činjenica je da je određen broj tinejdžera živi nezdravo, rezultati su istraživanja koje je sproveo Institut za javno zdravlje “Batut” iz Srbije.

Međutim, jedno od polja kojima su se bavili ispitivači posebno se izdvaja. Današnja djeca, naime, imaju pretežno dobar odnos s roditeljima, što je posebno važno kada se uzme u obzir to da porodična situacija utiče na zdravlje djece, a da adekvatna podrška i komunikacija formiraju adolescenta i odražavaju se na njegovo mentalno i fizičko zdravlje.

Za uspješan razvoj djeteta i njegovo vaspitanje nezamjenljiv činilac jeste odnos roditelja prema tom djetetu, ali ipak, naglašavaju autori studije – dobar odnos djece i roditelja ne znači da dijete mora o svemu da razgovara s ocem i majkom. Oslonac i povjerenje nisu uslovljeni manjkom privatnosti.

Ipak, klinci biraju da se otvore pred odraslima, zaključuje se na osnovu ankete.

Tako, najveći broj učenika i učenica navodi da može otvoreno da komunicira sa roditeljima: tri četvrtine njih (73,6) otoreno priča s ocem o stvarima koje ih muče, a sa majkom još i veći procenat – njih 86,9.

Dok u mame jednako imaju povjerenja i dječaci i djevojčice, kad su tate u pitanju, sinovi im se lakše povjeravaju nego kćerke.

Da je porodica mirna luka i sigurno mjesto koje je potrebno svakom biću, potvrdilo je četvoro od petoro anketirane djece (80,5 odsto), koje je reklo da porodica pokušava da im pomogne kada je to potrebno, a sličan je i broj onih koji se u potpunosti slažu da im porodica pruža emocionalnu pomoć i podršku (75,8 odsto).

Današnja djeca mogu da razgovaraju o svojim problemima sa članovima porodice, čak 70,1 odsto njih, a gotovo svako peto dijete je reklo da su mama i tata tu da im pomognu u donošenju odluka.

Međutim, iako su podaci uopšteno zadovoljavajući, potrebno je obratiti pažnju i na 4 odsto djece koje je reklo da uopšte ne dobija emotivnu podršku od roditelja, 4,7 odsto djece uopšte ne može da razgovara o svojim problemima sa djecom, a na konstataciju iz upitnika “moja porodica se stvarno trudi da mi pomogne”, 4,1 odsto ispiztanih đaka reklo je “uopšte se ne slažem”.
Kako tinejdžeri provode vrijeme, sa kim i kako troše džeparac, glavna su pitanja koja brinu svakog roditelja, jer su direktno vezana za bezbjednost njihove djece. Čini se, na osnovu ove ankete, da su klinci prilično iskreni prema roditeljima gdje idu i šta rade. Majke, ipak, znaju više od očeva o ovim značajnim pitanjima života djece.

Između 73 i 79 odsto djevojčica odgovorilo je da majke znaju mnogo o tome sa kime se druže, kako troše novac, gdje provode vrijeme poslije škole, gdje izlaze uveče i kako troše slobodno vrijeme. Procenat dječaka koji je odgovarao na ista ova pitanja takođe je ujednačen, kreće se između 80 i 86 odsto, što znači da majke više znaju o sinovima nego o kćerkama.

Koliko su očevi upućeni u ova životnja pitanja svoje djece govore sljedeći procenti – između 66 i 68,5 odsto djevojčica reklo je da tate mnogo znaju o tome ko su im prijatelji, gdje idu poslije škole, i slično, a dječaci se o ovakvim pitanjima očigledno manje povjeravaju očevima, jer se iskrenost izražena u procentma ovde kreće od 59,5 do 70 odsto.

Na pitanje u kolikoj mjeri roditelji znaju šta rade na internetu, oko 17 odsto dječaka i djevojčica reklo je da tate ne znaju ništa, a jednak procenat djevojčica rekao je da ni mame ne zanju ništa o njhovim onlajn aktivnostima.

Više od polovine njih reklo je da i mama i tata mnogo znaju o tome šta rade dok koriste internet, i opet se pokazalo da najiskreniji odnos imaju sinovi i majke, jer je 66,6 odsto dječaka reklo da majke znaju mnogo o tome u koju svrhu oni koriste internet.

Predočene statistike dio su međunarodnog istraživanja o ponašanju, a u vezi sa zdravljem djece školskog uzrasta (Health Behaviour in School-aged Children Survey, HBSC). Ono je u Srbiji sprovedeno u drugom polugodištu 2017/18. školske godine u 101 osnovnoj i srednjoj školi, a ciljna populacija bili su petaci, sedmaci i đaci prvog razreda gimnazija i drugih srednjih škola.

HBSC je jedinstvena međunarodna studija, koja se svake četvrte godine realizuje u velikom broju zemalja evropskog regiona Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), i u Sjevernoj Americi.

Rezultati istraživanja koja su pred nema, proizišli su iz prvog ovakvog međunarodnog istraživanja u Srbiji, a sproveli su ga u djelo Institut za javno zdravlje “Dr Milan Jovanović Batut”, Ministarstvo zdravlja i Ministarstvo prosvjete.