Masovne pucnjave ovog tipa nisu česte u Srbiji, a zločin u školi na Vračaru prvi je takve vrste.

 

Međutim, pojedine zemlje Evrope i svijeta koje su se suočavale sa ovakvim tragedijama u više navrata godinama pokušavaju da razviju sisteme prevencije i zaštite u ovakvim situacijama. 

 

Šta može da se nauči iz njihovih grešaka ili dobrih poteza koje su povukli. 

 

Najkrvaviji zločin u Njemačkoj dogodio se 2002. godine u jednoj školi u Erfurtu, kada je stradalo 16 osoba, a počinilac je na kraju izvršio samoubistvo. 

 

Novinar Dojče Velea Srećko Matić je za Euronews Srbija rekao da se, otprilike, u toj zemlji u posljednjih dvadesetak godina samo u školama i obazovnim institucijama desilo oko 20 napada.

 

"Nemci su reagovali na te napade nakon što su se dogodili - to je bila nova opasnost sa kojom su se suočili. Nisu imali, naravno, nikakve koncepte kako bi zaštitili učenike i nastavnike, i prevenirali takve stvari. Učili su i na svojim greškama i manjkavostima u sistemu", rekao je Matić.

 

On je, pored zločina u Erfurtu, podsjetio i na masakr u Vinendenu, kada je u jednoj školi ubica oduzeo 15 života i na kraju takođe izvršio samoubistvo.

 

"Ovi napadi bili su odlučujući za promenu percepcije i konkretnih mera, što znači da se događaju promene na više nivoa. Ne postoji čarobni štapić ili rešenje, ne postoji niko ko je izašao pred javnost i rekao da će se uraditi nešto što će povećati nivo sigurnosti. Uvek se radi o kombinaciji raznih mera, u školama se počelo raditi i na pedagoškim konceptima", rekao je Matić.

 

Neke savezne zemlje, poput one u kojoj se nalazi Vinenden, uvele su novi program gdje su kvalifikovani ljudi počeli da odlaze u školu da bi pričali sa učenicima o video igricama. Zatim, policija se povezala sa školama putem raznih alarma, i uvedene su nove tehničke mjere u opremu policajaca, tako da se oni mogu suočiti sa napadačima na licu mjesta, navodi Matić.

 

 "To su sve konkretne mere. Dogodile su se i zakonske promene, koje se tiču pooštravanja mera držanja oružja, uvedeni su razni registri i svakim napadom su dodatno pooštravane mere za dozvolu o držanju oružja. Međutim, sve te mere ne mogu i ne donose apsolutnu sigurnost, u to su uvereni i vlada i stručnjaci - apsolutne sigurnosti nema", ističe Matić.

 

U Srbiji je, nakon tragedija, predsjednik Aleksandar Vučić najavio da će se zemlja "razoružati", a prvi korak u tome preduzet je kada je MUP apelovao na građane da u narednih mjesec dana predaju svo oružje u nelegalnom posjedu, ističući da se to može učiniti i anonimno, i da građani neće snositi nikakve posljedice.

 

Već prvog dana, kako su rekli iz policije, ova mjera je krenula da urađa plodom, jer su građani predali 1.500 komada oružja koje je bilo u nelegalnom posjedu.

 

Matić objašnjava da u Njemačkoj postoje registri koji evidentiraju ono oružje koje se drži legalno, ali da svakako postoji i ono u nelegalnom posjedu. Ističe da su se u toj zemlji građani takođe odazivali na pozive policije za predaju nelegalnog oružja nakon velikih tragedije, ali u malom broju - svega par hiljada primjeraka oružja predato je u saveznim državama gdje je i do devet miliona stanovnika.

 

"Baš u saveznoj državi Baden-Virtemberg, gde je bio napad u Vinendenu, radilo se o tome da građani imaju oko 140.000 komada oružja. Primer iz Hamburga (pucnjava u prostoriji za okupljanje Jehovinih svedoka) je zanimljiv pogotovo iz aspekta što je policija grada Hamburga pre nekoliko meseci dobila anonimni dojavu da baš ta osoba koja je kasnije izvela napad ima psihičke probleme, i da bi vlasti trebalo da je provere. Nadležni organi su tog muškarca proverili, način na koji drži oružje, izveli kontrolu i zaključili da nema nikakvih problema", rekao je Matić.

 

Bez obzira na to što se masovne pucnjave događaju svuda u svijetu, vijesti o tome već decenijama unazad najčešće stižu iz Sjedinjenih Američkih Država. 

 

Novinarka "Glasa Amerike" Jovana Đurović rekla je za Euronews Srbija da su brojke o tim pucnjavama previsoke prema svim statistikama.

 

One je istakla da se kao "masovna pucnjava" karakteriše ona u kojoj ima najmanje četiri ranjenih ili mrtvih osoba, a da je "masovno ubistvo" ono u kojem su najmanje četiri osobe smrtno stradale.