Upravo to je pokušao da, u svojoj analizi, otkrije CNN.

Kina, odakle je pandemija i krenula, bilježi najbrži oporavak od virusa korona.

Međutim, za mnoge u Evropi kineski pristup pandemiji virusa korona znači zatvaranje zemalja i gradova u trajanju od 76 dana, kao što se desilo u kineskom Vuhanu gdje su prošle godine otkriveni prvi slučajevi zaraze.

Drugi dijelovi Kine, na primjer, nikada nisu uvodili tako stroga ograničenja, čak ni u ranim fazama pandemije. Kineski usjpeh u kontroli virusa korona nije dakle, plod tih ranih mjera kontrole poput "lockdowna", već pristup zemlje u rješavanju stvari nakon što je ljudima dozvolila da se ponovo kreću, piše CNN, a prenosi portal Klix.ba.

Konkretno, sposobnost Kine da prati slučajeve zaraze širom zemlje gdje god postoji i najmanja šansa za novi klaster omogućila je vladi da brzo reaguje i stavi pod kontrolu lokalno širenje infekcije.

Ovakav pristup je uključio i sofisticirani sistem zdravstvenih kodova za praćenje kretanja ljudi. Za ulazak u mnoga kineska preduzeća potreban je jasan zeleni zdravstveni račun i odgovarajući QR kod, a kojim se potvrđuje da je osoba zdrava i sigurna, što olakšava praćenje virusa.

Ove mjere su omogućile regionalnim vladama da uvedu "lockdown" samo u određenim područjima ili po potrebi sprovedu masovna ispitivanja. To se nedavno desilo u gradu Kuingdao na sjeveroistoku Kine gdje je za otprilike sedam dana testirano više od 10 miliona ljudi, nakon što je zabilježeno 12 slučajeva prenosa virusa među lokalnim stanovništvom.

Granice između kineskih regija i provincija sada se nadgledaju više nego ikad, a kako bi javni prevoz mogao biti ograničen ili potpuno obustavljen u slučaju izbijanja virusa.

Ulazak u Kinu putem pomorskih granica takođe je veoma ograničen, a putnicima je propisan strogi 14-dnevni karantin prilikom ulaska u zemlju.

Suzbijanju virusa pomogla je i disciplina stanovnika u nošenju maski i pridržavanju javne higijene, dok su kineske vlasti strogo nadzirale nepoštovanje epidemioloških mjera.

Kineski pristup suzbijanju pandemije pokazao se kao dobar i u drugim zemljama Azije, uključujući Hong Kong, Tajvan, Južnu Koreju i Japan.

Istočna Azija patila je od epidemije teškog akutnog respiratornog sindroma (SARS) 2003. godine, što je naučilo vlasti i stanovništvo u ovom dijelu svijeta strogim mjerama predostrožnosti.

S druge strane, u dijelovime Evrope i drugim zapadnim zemljama, posebno u Sjedinjenim Američkim Državama, nošenje maski ostaje kontroverzno pitanje čak i danas, nekoliko mjeseci nakon što se pokazalo da je ova mera zapravo efikasna.

Za razliku od drugih zemalja, azijske vlade su imale uspostavljene epidemiološke planove suzbijanja potencijalnih epidemija i nisu se morale mučiti da bi sastavile novi plan.

Međutim, dok je Kina bila na meti kritika zbog izbijanja virusa korona u Vuhanu, pa čak i prepoznata kao nacionalna pretnja, odgovor Kine na pandemiju bio je brz i odlučan, za razliku od onoga što možemo vidjeti u Evropi i SAD-u.