"Vlasti su izvijestili da su u proteklih pet godina podignute 84 optužnice protiv visokorangiranih javnih službenika, od kojih je samo 38 njih proglašeno krivim", naglašeno je uz napomenu da je Visoki sudski i tužilački savjet (VSTS) bio centar korupcijskih skandala kada je predsjednik te institucije navodno primio mito.

Upozoreno je da je prikupljanje dokaza u predmetima korupcije ozbiljno oslabljeno nakon što je 2018. Ustavni sud BiH proglasio neustavnim neke odredbe o specijalnim istražnim mjerama. Iako, kako su istakli, javnost korupciju vidi kao endemski problem, ističu da je bilo vrlo malo javno izrečenih zahtjeva za procesuiranje korumpiranih zvaničnika.

Što se tiče izbora, istaknuto je da i dalje nije riješen problem pritisaka i neprimjerenih uticaja na glasače usljed odavno detektovanih nedostataka u zakonima te da je ODIHR identifikovao kredibilne tvrdnje o manipulacijama izbornog procesa na proteklim opštim izborima u oktobru 2018. godine.

"Od 2008. godine nisu održani opštinski izbori u gradu Mostaru zbog nemogućnosti glavnih bošnjačkih i hrvatskih političara da se dogovore kako implementirati odluku Ustavnog suda BiH iz 2010. godine o reformi Izbornog zakona", naglašeno je. Osim toga, kako su istakli, neki lideri manjih političkih stranaka su se žalili da velike partije uživaju monopol oko ministarstava, javnih službi i medijskih izdanja te da je članstvo u dominantnoj pretpostavka za napredovanje.

Upozoravaju da i dalje postoje prijetnje i pritisci na novinare, uz napomenu da je 2019. godine povećan broj fizičkih napada na novinare. Podsjećaju da je osuđen i napadač na novinara Vladimira Kovačevića zbog teškog premlaćivanja na četiri godine, ali da je saučesnik napadača i dalje na slobodi. Nedavno je Vrhovni sud RS preinačio ovu presudu pa je Marko Čolić zbog ovog djela osuđen na pet godina robije. Novinari su, kako je istaknuto, onemogućavani da obavljaju svoj posao navodeći primjer pritiska na novinare koji su izvještavali sa skupova "Pravde za Davida", kao i da je samoj grupi u najmanje četiri navrata bilo ograničeno pravo na javno okupljanje i mirne proteste. Dodali su da su vlasti oba entiteta pokušavale ograničiti aktivnosti nevladinog sektora, posebno onim organizacijama koje se bave osjetljivim pitanjima i temama. Kritikovali su i ukidanje Izvještaja o Srebrenici iz 2004. godine od strane Narodne skupštine RS prošle godine. Javni servisi su, kako je naglašeno, i dalje pod političkom kontrolom.

Iako je proteklih godina u ovim izvještajima bilo upozoravano na premlaćivanja i mučenja elektrošokovima u policijskim stanicama, istakli su da je došlo do određenog napretka, te da je broj incidenata smanjen, ali da je stanje u ovoj oblasti i dalje zabrinjavajuće.

Dalje se ukazuje na to da je i dalje malo urađeno na vraćanju oduzete imovine, a naglašeno je i da postoji priliv imigranata s kojima se bore domaće vlasti. Problem predstavlja i odnos prema manjinama, posebno romskoj populaciji, ali i seksualnim manjinama, za koje se ističe da su i dalje ugrožene. Posebno poglavlje posvećeno je i stanju radnih prava, uz upozorenje da pojedini privatni poslodavci radnike tjeraju da rade prekovremeno ili u teškim uslovima uz prijetnju gubitkom posla.