Naime, Bakal je nestao jula, 2016. godine, bez traga. Čak nije bilo traga ni njegovom automobilu. Od samog početka, njegova porodica je bila uvjerena da je ubijen, ali istraga sprovedena prije devet godina nije dala konkretne rezultate. Slučaj je ostao neriješen, postajući jedna od mnogih misterija italijanskog Pijemonta.

Prekretnica u istrazi dogodila se ljeta 2024. godine, kada je, nakon godina bezuspješnih pretraga, Bakalovo tijelo pronađeno na izolovanoj parceli u Vilaretu, nedaleko od njegovog radnog mjesta i kuće. Pažljive operacije iskopavanja koje su sproveli karabinjeri omogućile su im da pronađu posmrtne ostatke, godinama skrivene u teško dostupnom području. Uz pomoć naprednih tehnologija i ukrštenih provjera sa DNK bazom podataka za druge zločine, potvrdila su identitet žrtve i donijeli nove tragove za nastavak istrage, prenose italijanski mediji.

Analiza Bakalovih posmrtnih ostataka otkrila je jezivu istinu i dovela do osumnjičenog. Naime, otkriveno je da biznismen nije umro prirodnom smrću, već je prvo sediran. Prema rekonstrukciji istražitelja, Uskoković, već poznat organima reda, dao je žrtvi smrtonosne doze lijekova, uključujući zolpidem i quetiapina, supstance koje izazivaju duboku sedaciju.

Nakon ubistva, osumnjičeni je navodno sakrio telo, zakopavši ga na imanju Vilareto, i ukrao Bakalov automobil, kako bi policiju naveo da je Bakal samovoljno otišao. Motiv zločina, ispostavilo se, bio je povezan sa finansijskim i ličnim sporovima između dvojice muškaraca. Ova neslaganja su, vremenom, navela Uskokovića da hladnokrvo ubije Bakala.