Na posljednji ispraćaj otišao je bez pozdrava najbližih. Supruga Ranka, kćerka Nevena i sin Bratislav, ma koliko su želkeli i tražili da se oproste od Radislava, morali su da ostanu u karantinu.

Na sablasno pustom Mokrinjskom groblju u Kikindi Radislava su na vječni počinak ispratili brat Ljubiša i nekoliko članova dalje rodbine i jedan prijatelj. Zbog velikog straha od širenja virusa svi prisutni na sahrani nosili su zaštitne maske, a pogrebnici su bili i u zaštitnim odijelima.

Zbog mjera donijetih usljed epidemije korona virusa u kapeli je pored sanduka moglo da stoji samo pet osoba. Nije bilo ni sveštenika da održi opelo, niti bilo koga da izjavi saučešće. Poslije nekoliko minuta došlo je šest pogrebnika u zaštitnim odijelima, koji su sanduk iznijeli iz kapele.

Od Radislava se potresnim govorom oprostio njegov prijatelj i kolega iz policije.

– Bio je dobar i vrijedan čovjek koji je svíma pomagao. I mene je najljubaznije moguće dočekao kada sam se zaposlio u policiji. Dijelili smo istu kancelariju čak 15 godina. I u dobru í u zlu, stalno sam mu govorio: “Bato, uspori malo, nemoj toliko da juriš i radiš.” Međutim, on to nije slušao. Uvijek mu je na prvom mjestu bilo da pomogne što većem broju ljudi. Nikada te nećemo zaboraviti – setnim glasom je, zadržavajući suze, rekao njegov kolega iz policije.

Nesrećni čovjek umro je kao što je sahranjen. Sam. Ni u posljednjim satima njegovog života supruzi i djeci nije bilo dozvoljeno da ga posjete i oproste se od njega.

Bio slabog zdravlja

Podsjećanja radi, Radislav B. Bata umro je 20. marta u KC Vojvodine kao prva žrtva koronavirusa u našoj zemlji. Ovaj nesrećni čovjek, koji je radio u Sektoru za vanredne situacije MUP, smrtonosni virus je dobio od komšije sa kojim se družio, a koji je prije toga bio kod sina u Milanu evropskom žarištu korone. Na ovaj tragičan ishod uticalo je i to što je Bata bio lošeg zdravlja i što je imao nekoliko hroničnih bolesti, piše Kurir.