Prema zvaničnim podacima, tokom prošle godine u Njemačku se doselilo nešto više od 11.000 hrvatskih državljana, dok ih se istovremeno iz zemlje odselilo više od 22.000. Drugim riječima, Njemačku je napustilo približno dvostruko više Hrvata nego što ih je u nju stiglo.

Ti podaci ponovo su otvorili pitanje o kojem se posljednjih meseci sve češće govori – vraćaju li se Hrvati zaista masovno u maticu ili se iza statistike kriju drugačije životne priče. Tema je očigledno zanimljiva i brojnim Hrvatima koji godinama žive u inostranstvu, a jedna od njih odlučila je da potraži iskustva drugih ljudi nakon što je na televiziji pogledala prilog o navodnom “masovnom povratku Hrvata”.

-Zanima me koliko je to stvarno tačno iz vaše perspektive. Poznajete li nekoga ko se odlučio na povratak? Ili ste se možda vi sami vratili? Lično već neko vreme razmišljam o povratku u Hrvatsku nakon osam godina provedenih u inostranstvu, pa bih voljela da čujem iskustva ljudi koji imaju slična razmišljanja ili su taj korak već napravili – napisala je Hrvatica na Reditu.

Veliki broj komentara

Njen upit ubrzo je privukao veliki broj komentara. Javljali su se Hrvati koji žive u Njemačkoj i drugim zapadnoevropskim državama, a mnogi su poručili kako im je život u inostranstvu dobar i da zasad, pa čak ni dugoročno, ne razmišljaju o povratku u Hrvatsku.

Prema njihovim iskustvima, dio ljudi koji se odlučuje na povratak to ne čini zato što im je život u inostranstvu postao nepodnošljiv, kako se ponekad prikazuje u javnosti. Razlozi su često lične prirode, poput porodice, nasljedstva, želje da djeca budu bliže bakama i djedovima ili potrebe da se pomogne starijim roditeljima.

“Ne pada nam na pamet da se vratimo”

Jedan Hrvat, koji sa suprugom već deset godina živi u Njemačkoj, detaljno je opisao svoje iskustvo. Navodi kako se uglavnom ne druže s drugim Hrvatima, ali su tokom godina ipak ostali u kontaktu sa osam porodica koje su iz Hrvatske u Njemačku stigle prije otprilike pet godina.

Od tih osam porodica, kako tvrdi, samo jedna se prošle godine odlučila na povratak u Hrvatsku.

– Mi smo u Njemačkoj već deset godina. Uglavnom se ne družimo s našim ljudima, ali, htjeli mi to ili ne, u kontaktu smo sa osam porodica koje su iz Hrvatske došle u Njemačku pre pet godina. Od tih osam porodica, jedna se prošle godine odlučila na povratak. Razlog je bio taj što su u Zagrebu mnogo toga naslijedili i željeli su da im djeca češće budu s bakama i djedovima – ispričao je.

Za ostale porodice s kojima je u kontaktu kaže da uglavnom dijele slično mišljenje o mogućnosti povratka.

– Ostali manje-više imaju istu priču – prije bi umrli nego se vratili u Hrvatsku. Ili bi jednostavno otišli bilo gdje drugo. I ja to stalno govorim i ponavljam svima: da cijeli svijet gori, a Hrvatska ne, prije bih se bacio u vatru nego se vratio u Hrvatsku – napisao je.

Ističe kako on i supruga možda nisu tipičan primjer hrvatskih iseljenika jer nisu napustili Hrvatsku zbog niskih primanja. U vrijeme odlaska, kaže, njegova neto plata iznosila je 16.000 kuna, dok je njegova supruga zarađivala oko 11.000 kuna neto.

– Nismo otišli iz Hrvatske zbog novca. Ja sam tada imao platu od 16.000 kuna neto, a žena oko 11.000 kuna neto. Otišli smo zbog balkanskog mentaliteta i ne volimo haos koji je tamo postao normalan – objasnio je.

“Za deset godina postigli smo ono što u Hrvatskoj ne bismo u pet života”

Tvrdi kako su tokom deset godina života u Njemačkoj ostvarili mnogo više nego što vjeruje da bi mogli da postignu u Hrvatskoj.

– Za deset godina u Njemačkoj postigli smo ono što ne bismo postigli ni u pet života u Hrvatskoj. Ekipa nam je fenomenalna, uživamo u životu, a da ne spominjem radnu nedelju od 34 sata koju imamo i žena i ja – piše.

Dodaje kako oboje imaju i 38 dana godišnjeg odmora, zbog čega im, kaže, nije teško da više puta godišnje posjete Hrvatsku ako njegova supruga poželi da provede vreme s porodicom i prijateljima.

U međuvremenu su kupili stan koji je, prema njegovim riječima, sada otplaćen i izdaje se, a prošle godine su završili i izgradnju kuće.

Navodi i primjer prijatelja koji su se vratili u Hrvatsku te s kojima je njegova porodica i dalje bliska.

– Prijatelji koji su se vratili u Hrvatsku grade kuću. Redovno se čujemo jer je moja žena kuma njihovom djetetu. Jedino što od njega čujem jeste kukanje, jad i priče o tome koliko je sve zeznuto – opisao je svoje iskustvo Hrvat koji živi u Njemačkoj.

“Ljudi odu na godišnji, sve im izgleda lijepo, a onda se vrate i suoče sa stvarnošću”

S njegovim stavom složio se i drugi Hrvat koji takođe sa suprugom živi u Njemačkoj približno deset godina. I on tvrdi da povratak u Hrvatsku trenutno uopšte ne razmatra.

Prema njegovom iskustvu, među ljudima koje poznaje postoje oni koji su se vratili zbog konkretnih životnih okolnosti, na primer zbog nasljedstva. Međutim, tvrdi da se veliki dio povratnika nakon određenog vremena ponovo odlučuje na odlazak.

– Svi koje znam, a koji su se vratili u Hrvatsku, vratili su se ili zbog nekog nasljedstva ili iz sličnih razloga. Ali od deset porodica koje su se vratile u Hrvatsku, njih devet ponovo ode u Njemačku nakon šest mjeseci do godinu dana rada i života u Hrvatskoj, kada vide kako je stvarno – piše.

Smatra da se dio ljudi na povratak odlučuje nakon što tokom godišnjeg odmora stekne idealizovanu sliku života u Hrvatskoj.

– Ljudi se vraćaju u Hrvatsku jer tokom godišnjeg odmora tamo provedu lijepo vreme i slušaju priče kako je nekome odlično u nekoj firmi. A onda, kada se vrate i zaposle u toj istoj firmi, shvate da im je kolega govorio drugačije jer mu je bilo neprijatno da prizna kako stvari zapravo funkcionišu – navodi.

Kupili stan za izdavanje i ne planiraju povratak

U raspravi su se pojavili i primjeri Hrvata koji žive i rade u drugim državama. Jedan od komentatora naveo je prijatelje koji su se preselili u Austriju i tamo rade, kako kaže, “normalne” poslove.

Posebno ističe da supruga u toj porodici godinama nije radila, ali su uprkos tome uspjeli da kupe stan koji namjeravaju da izdaju. Prema njegovim riječima, ni oni ne planiraju povratak u Hrvatsku.

Komentatori pritom često ističu da im razlika nije samo u platama i materijalnim mogućnostima, nego i u načinu života, kao i u društvenom i radnom okruženju. Kako tvrde, mentalitet i svakodnevna organizacija života u državama u kojima sada žive bitno se razlikuju od onoga na šta su bili naviknuti u Hrvatskoj.

Iz jednog sela otišlo više od 25 porodica, vratila se samo jedna

Jedan od učesnika u raspravi opisao je i situaciju u sopstvenom mjestu.

– Iz mog sela u posljednjih deset godina na zapad se odselilo više od 25 porodica. Samo se jedna vratila prošle godine i već sada ponovo razmišljaju o odlasku u Njemačku – kaže.

Kao razlog navodi probleme s pronalaskom posla i razliku između očekivanja i stvarnih uslova rada.

– Žena ne može da pronađe posao, a muž, koji je keramičar, shvatio je da su ga lagali kada su mu govorili da se kvadrat postavljenih pločica u Hrvatskoj naplaćuje jednako kao u Njemačkoj – naveo je.

Njegovo iskustvo pokazuje kako odluka o povratku može izgledati drugačije kada se iz perspektive godišnjeg odmora ponovo počne živjeti svakodnevica, tražiti posao i plaćati svi troškovi života.

Vratio se zbog roditelja, ali nije siguran hoće li ostati

Ipak, među brojnim komentarima javio se i Hrvat koji se zaista odlučio na povratak u Hrvatsku, i to prvenstveno iz porodičnih razloga.

– Vratio sam se na neko vrijeme jer su mi roditelji sve stariji i imali su određenih zdravstvenih problema, pa sam želio da budem bliže njima. Dodatna je prednost to što radim kao frilenser za firmu u kojoj sam prije radio u Njemačkoj. Hoću li dugoročno ostati u Hrvatskoj? Nisam siguran –  iskreno je napisao.

Njegov primjer pokazuje koliko su odluke o povratku individualne. Dok zvanični podaci Destatisa potvrđuju da se prošle godine iz Njemačke odselilo više od 22.000 hrvatskih državljana, odnosno dvostruko više nego što ih se tamo doselilo, sama statistika ne govori gde su svi ti ljudi otišli niti zašto su donijeli takvu odluku.

Rasprava na Reditu takođe pokazuje da odlazak iz Njemačke ne mora automatski da znači povratak u Hrvatsku, baš kao što ni povratak u domovinu ne znači nužno trajni ostanak. Za neke je presudna blizina porodice, za druge nasljedstvo ili želja da djeca odrastaju uz bake i djedove, dok deo iseljenika smatra da su u inostranstvu pronašli način života kojeg se, bez obzira na statistiku i priče o masovnom povratku, zasad ne žele odreći, piše Dnevno.