U intervjuu za današnju Politiku, patrijarh napominje da jedinstvo, o kojem govori, ne bi trebalo da narušavaju unutrašnje razmirice.

Napominje, takođe, i da socijalni problemi i nezadovoljstvo koje postoji kod nekih slojeva društva ne treba da cijepa narodno biće, posebno, kako kaže, imajući u vidu istovremeno osnivanje još jedne albanske vojske sprečavanje snabdevanja srpskih ustanova, bolnica, škola i drugog na Kosovu i Metohiji.

Kaže da je, u tom smislu, s velikom brigom pratio nedavne demonstracije u Banjaluci, te ocjenjuje da su oni koji ne žele dobro Republici Srpskoj i srpskom narodu tada sigurno bili zadovoljni.

"Ne vidim da će biti koristi za narod ni od podsticanja na takve proteste u Beogradu i širom Srbije. Možda neko ne vidi ili ne želi da vidi, ali svi ti protesti jesu povezani", kaže patrijarh, ali istovremeno primećuje da država i državni organi imaju obavezu da se više angažuju na stvaranju demokratske atmosfere, mira i saradnje u društvu, na rešavanju problema svih slojeva, "pogotovo onih koji svojim visokim obrazovanjem i znanjem treba da budu uzor svima".

Kad je riječ o Kosovu, kaže da se još nada i moli za to da vođe država koje su svojim garancijama osnovale RS, prihvate činjenicu da srpski narod nikada neće odustati od Kosova i Metohije i da će "zajedno s Rusijom, našim državnim vođstvom i predstavnicima Albanaca usaglasiti rešenje po kome će oba naroda nastaviti da žive u miru".

Patrijar kaže i da kad god je u mogućnosti boravi na Kosovu i Metohiji, te da tada ima priliku da čuje i vidi šta se događa s našim ljudima, a to što se događa, kako navodi, većina našeg naroda koja živi u drugim delovima Srbije i svuda po svijetu, ne može ni da zamisli.

"Ne može da pojmi da kod naroda i sveštenstva postoji stalna strepnja za sutrašnji dan, za bezbednost dece, kuće, svetinja.." naveo je patrijarh.

S tim se, dodaje, naš narod suočavao jos pod osmanskom vlašću, kasnije za vrijeme dva svjetska rata, tokom poluvjekovne vladavine komunista, ali za to smo i sami krivi, primećuje, jer, kako kaže, udaljavali smo se od "Boga, Crkve, Srpstva".

"Sve nam je bilo, a nekima je i danas, preče od Srpstva i Pravoslavlja", kazao je Irinej i poručio da je i u slučaju Kosova najvažnije da ne budemo malodušni i da se ne predajemo unapred.

Komentarišući zbivanja u drugim pravoslavnim crkvama i sredinama u svijetu, Irinej je, između ostalog, naveo da vjeruje da ni srpska crkva, ali ni druge pravoslavne crkve neće prihvatiti "nekog pravoslavnog papu".

"Ukoliko bi prihvatile prestale bi da budu pravoslavne. Srpska crkva ne prihvata, niti će prihvatiti legalizovanje raskola u Ukrajini, kao zakonitog stanja, a pogotovo neće prihvatiti ukoliko se takve ambicije pokažu na njenom kanonskom području. Ono što je Carigrad uradio u Kijevu, majci ruskih gradova, za Srpsku crkvu je ništavno", poručio je srpski patrijarh.

Napominje da su odnosi SPC s Vatikanom unapređeni kroz dijalog na više nivoa, te dodaje da lično veoma cijeni odluku pape Franje da odbaci uniju, a posebno pristup sagledavanju pitanja uloge kardinala Stepinca, te poručuje da moramo cijeniti i stav Vatikana koji nije priznao lažnu državu Kosovo.

Upitan kako vidi ulogu Crkve u današnjem srpskom društvu, kaže da je uobičajeno da se recimo u medijima kaže: Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici, a da smo u stvari svi mi crkva pravoslavna - i vladike i sveštenici i narod - "svi smi mi crkva".

"I kada ukazujemo, kao danas, da lične ili interese manje grupe ne treba stavljati ipsred interesa države ili Kosova i Metohije, mi se obraćamo našoj vernoj deci. Isto i kada od odgovornih tražimo da osujete trovanje našeg naroda šundom i pornografijom u medijima, to ukazujemo našoj deci naše crkve i mislimo da o tome treba da vode brigu kao odgovorni ljudi, hrišćani, roditelji...", naveo je patrijarh, te poručio:

"Znači, crkva smo Hristova, i mi koji se danas molimo, radimo, volimo, vaspitavamo, spasavamo, zajedno s našim precima od Svetog Save Nemanjića, pa i pre njega".

Patrijarh je čestitao svima današnji praznik - Savindan, i poželeo da se u jubilarnoj godini svi poučimo djelom prvog srpskog arhiepiskopa, za koga je, kako kaže, dovoljno reći samo to da je prvi poglavar autokefalne Srpske crkve i istovremeno začetnik osamostaljene srpske književnosti.