Prema savjetima stručnjaka, osoba koja je izložena ovom vidu nasilja, bilo da je u pitanju javna ličnost ili ne, prije svega mora potražiti podršku, povjeriti se nekome u koga ima povjerenja, reći kako se osjeća te kroz šta prolazi.

 

Psiholog Slađana Đaković ističe za Avaz kako na uznemirujuće poruke ili komentare na društvenim mrežama ne treba odgovarati niti ulaziti u diskusiju.

 

- Reakcija je ono što zlostavljači žele. Njihova namjera je da se žrtva ponizi i uznemiri, zato žrtva ne smije dozvoliti da dobiju taj vid reakcije. Ovaj vid nasilja može imati ozbiljne emocionalne, psihičke i socijalne povrede, zato je veoma važno da se žrtva informiše kako adekvatno da reaguje. Druženje s ljudima može pomoći žrtvi da se distancira od nasilnika i zadovolji svoje unutrašnje potrebe za prijateljstvom, pripadanjem i ljubavlju. Žrtve često kasno progovore o nasilju, zato je bitno da kao društvo i pojedinci obraćamo pažnju jedni na druge. Ako primijetite promjene u ponašanju kod nekoga u svom okruženju, poput potištenosti, povučenosti, nesigurnosti, pokušajte razgovarati s osobom o tome šta joj se dešava. Navedite je da vam se otvori, jer je bitno reagovati na vrijeme - rekla nam je Đaković.

 

Ova pošast prilično je opasna kada je riječ o tinejdžerima koji su u tom periodu posebno osjetljivi i nemaju izgrađen sistem vrijednosti i ličnosti.

 

- Zlostavljanje na internetu nosi određene posljedice za psihosocijalni razvoj ličnosti adolescenata. Dio mozga koji se nalazi u prefrontalnom korteksu, koji je zadužen za racionalno mišljenje, razvija se do sredine dvadesetih godina, pa su tinejdžeri zbog toga skloniji impulsivnijim reakcijama i djeluju prije nego što razmisle o posljedicama, a i emotivno su osjetljiviji. Zato imamo više suicida među tinejdžerima. Njihovo samopouzdanje još nije izgrađeno. Nažalost, mladi ljudi kroz kontakte na društvenim mrežama grade svoje samopouzdanje i pokušavaju da zadovolje potrebu za ljubavlju, pažnjom i prijateljstvom, a u tom periodu se javlja i prirodna potreba za popularnošću - zaključila je psihologinja.

 

- Kada je mlada osoba izložena ismijavanju, odbačenosti, kada se osjeća neprihvaćenom, kada je duže vremena izložena ovom vidu nasilja, to može da dovede do anksioznosti i depresije, koja, ako na vrijeme ne reagujemo, u ekstremnim slučajevima može završiti i smrtnim ishodom ili ostaviti psihičke, emocionalne i socijalne povrede. Kolege i ja među klijentima imamo sve veći broj tinejdžera. Zato kao pojedinci, kao društvo i kao sistem, svi moramo da reagujemo kada je ovaj vid nasilja u pitanju, pogotovo među mladim ljudima – istakla je Đaković.

 

Nasilje koje traje potrebno je prijaviti, ako se ne prijavi, ono postaje agresivnije, prenosi Avaz.