Francuski predsednik priskočio je u pomoć svojoj ključnoj evropskoj partnerki koja je pod sve većim unutrašnjim pritiskom oko pitanja migranata.

Makron je rekao da su se Pariz i Berlin složili da zemlje EU moraju biti u stanju da vrate sa svoje granice sve tražioce azila koji su se prethodno registrovali u drugoj državi članici - obično njihovom prvom mediteranskom odredištu, piše AFP.

Merkel je pod velikim pritiskom da što prije postigne sporazum sa već opterećenim državama Evropske unije kao što su Italija i Grčka - ili rizikuje političku krizu koja bi mogla srušiti njenu vladu.

Njen tvrdolinijaški ministar unutrašnjih poslova Horst Sehofer (Horst Seehofer) u ponedeljak joj je dao dvonedeljni ultimatum za postizanje takvih sporazuma sa EU, preteći da će zatvoriti njemačke granice migrantima, što je potez koji bi vjerovatno okončao njihovu koaliciju.

Lideri ove dvije zemlje su obećali bolju zaštitu spoljnih granica EU i stvaranje pravednijeg sistema podjele tereta unutar bloka.

Merkel traži pomoć zbog krize koja ugrožava jedinstvo EU

Američka agencija Blumberg (Bloomberg) piše da je njemačka kancelarka ostala pri stavu da 28 članica EU može riješiti izazove koje donosi izbjeglička kriza samo kao grupa.

"Dramatičan rast broja tražioca azila koji prelaze granice EU od 2015. pokazao je neadekvatnost pravila i prakse EU o azilu, i time je data podrška populističkim pokretima koji su pomogli u promijeni režima u državama, uključujući Austriju i nedavno Italiju,“ piše Blumberg.

Agencija iznosi i podatke njemačkog ministarstva unutrašnjih poslova, na koje se poziva organizacija Passauer Neue Presse, da je od januara do maja, oko 78.000 ljudi tražilo azil u Njemačkoj u poređenju sa 90.000 prije godinu dana.

"Njemački ministar unutrašnjih poslova, inače lider partije CSU, može biti u iskušenju da uz veća ovlašćenja sprovede zahtjev svoje stranke i deportuje izbjeglice registrovane u drugim zemljama EU“.

U tekstu se dodaje da je oko 49 odsto koje je anketirao Civey za časopis Die Velt reklo da su "sigurni" ili bi "prije" dali povjerenje Sehoferu da riješi krizu, dok je 32 procenta ispitanika reklo da Merkel ima pravi pristup.

Njemačka politička kriza je o budućnosti Evrope

Fajnenšl Tajms (Financial Times) podsjeća da Merkelova nema većinu u zemlji za svoju liberalnu politiku prema izbjeglicama.

"Ona je otvorila granice izbjeglicama 2015. godine, iako nije bila sigurna da postoji politička i logistička podrška,, objašnjava FT.

List navodi da je Merkel i pod pritiskom francuskog, ali i američkog predsednika Donalda Trampa (Donald Trump).

"CSU, čiji je lider ministar unutrašnjih poslova, sada se pozicionira kao Trampova stranka u Njemačkoj“.

List kaže i da Merkelova sada neće dobiti sporazum na nivou EU, kao i da njena najveća nada leži u nizu bilateralnih ugovora sa zemljama EU u kojima dolaze većina izbjeglica - Italijom, Grčkom i Španijom.

"Mnogi su se divili njenom pragmatizmu i njenom rukovodećem stilu. Fotografija sa samita G7 svetskih lidera u Kanadi, na kojoj stoji u prkosnom stavu nasuprot Trampa, predstavlja optičku iluziju. Ona ne prkosi nikome, čak ni Sehoferu.“

Model samopouzdanja za izbjeglice

Profesori Aleksander Bets (Alexander Betts) i Pol Kolijer (Paul Collier) sa Oksfordskog Univerziteta u tekstu za Vašington post (Washington Post) navode da se svakog 20. juna, na Svjetski dan izbjeglica, naslovi uvijek fokusiraju na brojeve.

"Ali brojevi nisu problem; samo oko 0,3 odsto svjetske populacije su izbjeglice. Pravi izazov dolazi od nejednake geografske koncentracije,“ pišu profesori i precizira da većina izbjeglica nikada neće doći u Sjedinjene Države ili u Evropu.

"Oko 85 posto završava u zemljama sa niskim i srednjim prihodima kao što su Liban, Pakistan i Uganda, a samo 10 takvih zemalja su domaćini za 60 posto svjetskih izbjeglica. To znači da je zaštita izbjeglica ustvari pitanje razvoja u svijetu, a očigledan je i nedostatak podjele globalne odgovornosti.“

Sagovornici vašingtonskog dnevnika pišu o izbjegličkoj politici u Keniji, gdje su od ranih devedesetih stotine hiljada izbjeglica - uglavnom iz Somalije i Južnog Sudana - bile zatvorene u dva kampa, Dadab i Kakuma; mnogima je uskraćeno pravo na rad i sloboda kretanja.

S druge strane je primjer naselja Kalobeiei, koje su napravili vlada Turkana i UNHCR, a prvobitni arhitektonski planovi uključivali su pijacu i zajedničke javne službe smještene između stambenih prostora za izbjeglice i domaćih Turkana.

"Taj model je izuzetan jer je to projektovano naselje za izbjeglice, stvoreno radi podsticanja društveno-ekonomske integracije, ali i daje priliku za učenje,“ navode autori.

UNHCR: Broj izbeglica u svijetu dosegao novi rekord

Kao rezultat progona, konflikta i opšteg nasilja, već petu godinu za redom broj izbjeglica u svijetu se povećava. Tako se zbog ratnih dešavanja broj prisilno raseljenih osoba u 2017. godine povećao za 2,9 miliona i do kraja godine iznosio je 68,5 miliona širom svijeta, među kojima su oko polovine djeca (52 posto), objavio je u godišnjem izvještaju UNHCR.

Prema ovom izvještaju jedna osoba na 110 u svijetu je izbjeglica ili raseljena. Izbjeglice koji su pobjegli iz svojih zemalja od sukoba i progona predstavljaju 25,4 miliona od 68,5 miliona izbjeglih i raseljenih.

Sirija je zemlja s najviše raseljenih osoba, a nakon nje Kolumbija, Demokratska Republika Kongo i Avganistan. Kada govorimo o izbjeglicama više od dvije trećine (68 procenata) svih izbjeglica širom svijeta došlo je iz pet zemalja: Sirija, Avganistan, Južni Sudan, Mijanmar i Somalija.