Nedavna analiza evropskog "think-tanka" prema kojoj je Slovenija, uz Hrvatsku, jedna od članica EU s najmanje uticaja i s malim potencijalom za sklapanje savezništava, izazvala je u Sloveniji kritike na račun političke strategije, ali ima i mišljenja da nepostojanje stalnih savezništava malim zemljama omogućuje fleksibilniju politiku.
Kako navodi slovensko "Delo", istraživanje Evropskog vijeća za vanjske poslove (ECFR), pod naslovom "Istraživanje koalicija u EU", koje se bavilo međusobnim povezivanjem članica i prepletenošću njihovih zajedničkih interesa, pobudilo je veliko zanimanje slovenskih analitičara i politike. Pokazalo je da je Slovenija po tzv. "koalicijskom potencijalu" na niskom, 26. mjestu među 28 članica, s time da su iz nje plasirane Hrvatska i Kipar.
U odnosu na lanjsko istraživanje istog trusta mozgova, Sloveniju su preskočile Malta i Bugarska. Slovenija očito u evropskim integracijama ima marginalnu ulogu pa je velike države za partnericu odabiru samo u izuzetnim slučajevima kad se uklapa u njihove projekte, a na listi prvih potencijalnih partnerica je samo kod Austrije i Hrvatske, piše ljubljansko "Delo", ali dodaje da mali koalicijski potencijal manjih članica EU i nije tako loša stvar jer im omogućuje "fleksibilnost" kad je riječ o vanjskoj i drugim politikama.
Prema spomenutom istraživanju, u kojemu jeučestvovalo 877 eksperata iz vlada, parlamenata, univerziteta i medija, samo Hrvatska, i u manjoj mjeri Austrija, imaju Sloveniju na listi prvih pet članica u kojima vide potencijalnog koalicijskog partnera u Evropi, dok je Slovenija relativno nisko na popisu prioriteta većih i utjecajnijih članica, iako sebe vidi kao uticajnu državu na području jugoistočne Evrope s ambicijama da i dalje ostane u skupini međusobno najpovezanijih članica koje predvode u integracijama, a na čijem su čelu Francuska i Njemačka.
Slovenski stručnjaci koji su učestvovali u tom istraživanju i anketi kao prioritete Slovenije koje joj otvaraju koalicijski potencijal naveli su zajedničku imigracijsku politiku, djelovanje evrozone, punu funkcionalnost jedinstvenog tržišta, dok politika prema klimatskim promjenama ili odnosi EU i Ruske Federacije nisu po njima visoko na listi kao pitanja koja daju koalicijski potencijal. Osim toga, kao glavne partnere Slovenije svi su istakli Njemačku, Francusku, Italiju, Belgiju i Austriju.
Da male članice nisu veliki akteri na evropskoj pozornici samo po sebi je razumljivo, a velika očekivanja brzo se sudare s realnošću, piše u komentaru slovenski dopisnik iz Brisela Peter Žerjavič. On ističe da spomenuto istraživanje otvara pitanje koje moraju postaviti slovenski političari i planeri, u prvom redu o tome koristi li zemlja dovoljno svoje raspoložive resurse, manevarski prostor, postojeće kadrove i financijska sredstva kako bi povećala svoj utjecaj i koalicijsku sposobnost, kako ne bi i ubuduće ostala na "europskom repu" u odnosu na prijašnja velika očekivanja nakon ulaska u EU.
Analize glasanja u evropskim institucijama pokazale su u prošlosti da je Slovenija politički bliska državama kao što su Belgija i Irska, koje su znatno utjecajnije, a najveća teškoća za Sloveniju kao malu članicu je da prepozna svoj interes i da se jako angažuje da taj interes i ostvari, piše Žerjavič te dodaje da se mali uticaj Ljubljane već pokazao u slučaju nekih diplomatskih i drugih sporova, naročito u slučaju arbitraže o granici s Hrvatskom. Slovenija je u Briselu u posljednje vrijeme doživjela više teških udaraca, primjer u sporovima s Hrvatskom oko vina teran i granične arbitraže, ali i u sporu s Austrijom oko zatvaranja šengenske granice zbog migranata, navodi Žerjavič.
Još kritičniji prema planerima domaće politike je slovenski analitičar i bliski suradnik nekih slovenskih evroparlamentaraca Dragan Barbutovski, koji smatra da reklami i angažovanju svih resursa.
"Sloveniji je potreban nov model koordiniranja europskih politika kod kuće, a na evropski parket mora početi izlaziti s inovativnim predlozima jer će samo tako osigurati mjesto u skupini najintegriranijih europskih nacija", navodi Barbutovski, koji se zauzima za formiranje jakog tima koji bi na svim razinama vlasti osigurao kvalitetan pristup.
"Potrebno nam je i novo tijelo na razini predsjednika vlade, tijelo koje bi usklađivalo stajališta prema prijedlozima Evropske komisije, koordinirajući rad između ministarstava i odgovarajućih vladinih službi jer je to do sada bila rak-rana slovenske politike", zaključuje Barbutovski.