I dok je klub u kojem je Maradona igrao stavio objavu u kojoj piše da je "sad vrijeme za tugu, a riječi će doći kasnije", hiljade Napolitanaca izašle su na gradske ulice kako bi odale počast svom idolu. Dio njih se okupio ispod murala posvećenog Maradoni gdje su mu bakljama odali posljednju počast, prenosi "Index".

Status božanstva Maradona je zaslužio time što je Napoliju donio jedine dvije titule u istoriji. Bilo je to razdoblje duboke političke i ekonomske podjele Italije na siromašni jug i bogati sjever. 

Maradona, i sam dijete iz siromašnih četvrti predgrađa Buenos Airesa, odmah se uklopio u prgav, radnički, skroman i fanatičan duh Napolitanaca. Napoli je prije njegovog dolaska bio anonimna i nebitna ekipa u Italiji. Dolaskom Maradone jug napokon postaje dostojan konkurent sjeveru, čime se ispunjavaju snovi hiljada Napolitanaca.

Sve je kulminiralo na proslavi prvog naslova prvaka Italije 1987. godine.

Grad je sedmicama bio u haosu. Vladalo je vanredno stanje. Ništa nije radilo u gradu osim kafića. Grad nije spavao, samo se slavilo. Nedugo nakon osvajanja naslova u Napulju su održani lokalni izbori, a da se nekim slučajem kandidovao za gradonačelnika, Maradona bi uvjerljivo pobijedio jer je više od 30.000 Napolitanaca zaokružilo njegovo ime. 95 odsto muške djece rođeno u to vrijeme dobilo je ime Dijego, a vrhunac ludila bio je ogromni grafit koji je jednog jutra osvanuo na lokalnom groblju, a bio je jasna poruka umrlima:

''Mrtvi, nemate pojma šta propuštate!''