Tako Srđan Vasković, profesor na Mašinskom fakultetu u Istočnom Sarajevu,  kaže da se svaki objekat - stambena zgrada projektuje na početku za neki toplotni konzum, odnosno toplotnu snagu koja treba biti zadovoljena u sezoni grijanja za odgovarajuće uslove unutrašnjih i spoljnih projektnih temperatura.

 

"S obzirom na to da je svaki stan fizički vezan preko nekih površina i zidova u stambenoj zgradi, onda on učestvuje u prethodno pomenutoj ukupnoj količini toplote koju morate isporučiti tom stambenom objektu. Isključivanje sa mreže sistema daljinskog grijanja može biti dvojakog karaktera", ističe Vasković.

 

Kako kaže, kada se isključi jedan kompletan stambeni objekat sa mreže sa svim njegovim sastavnim jedinicama, tada je na gubitku samo toplana jer, kako kaže, gubi prihod od isporučene toplote koji jednostavno može nadoknaditi priključivanjem novog objekta sa sličnim potrebama za toplotom, ali ističe da to zahtijeva dodatnu investiciju i troškove za toplanu.

 

"Kada se iz mreže snabdijevanja toplotom iz jednog stambenog objekta isključi jedan ili više stanova, tada nastaje mali problem. Zapravo radi se o tome da jedan stan se ne može fizički izdvojiti iz stambenog objekta i on preko zidova, poda i plafona ima vezu sa drugim stanovima. Ako su ti stanovi sa kojima pomenuti isključeni stan graniči i dalje priključeni na mrežu SDG, zbog prenosa toplote preko svih tih pomenutih površina on dobija od njih određenu količinu toplote, zavisno od toga koliko se ti stanovi griju. Na taj način takav stan ima taj nevidljivi toplotni benefit", pojašnjava Vasković.

 

Ističe da u tom kontekstu može da se uzme u obzir naplata isporučene energije preko dva modela, prema jednom kwh isporučene toplote koja se mjeri ili prema jednom kvadratu stambene jedinice. Kako kaže, posmatrano prema isporučenom jednom kwh toplote, tada okolni stanari plaćaju i taj dio energije za isključeni stan.

 

"Posmatrano paušalno prema jednom kvadratu za obračun isporučene toplote, tada stanari, iako troše više energije, plaćaju fiksno obavezu za grijanje prema broju kvadrata. I u jednom i u drugom slučaju na gubitku je toplana zbog svojih troškova, fiksnih, tako i varijabilnih", pojašanjava Vasković.

 

Kako kaže, isključivanje više potrošača sa mreže značajnih toplotnih snaga može dovesti samo do poskupljenja toplotne energije.

 

"Apsurdno je isključivati se sa već postojećeg SDG i grijati se na struju, jer došlo je vrijeme kada će se tarifirati utrošak električne energije i takav pristup zagrijavanju će biti mnogo skuplji", zaljučuje Vasković. Dodaje da se u tom segmentu nameće jedno jako bitno pitanje koje se pojavljuje, a to je donošenje zakona o toplotnoj energiji, na isti način kao što postoji Zakon o električnoj energiji, koji bi uredio ovu oblast.

 

"Donošenje jednog takvog zakona bilo bi isključivo socijalne prirode i od njega bi najveću korist imali obični i mali ljudi, koji više ne bi imali potrebu da se isključuju sa SDG", pojasnio je Vasković. 

 

Miroslav Malinić, komandant Vatrogasne brigade Banjaluka, kaže da su drugi vidovi grijanja mnogo rizičniji nego što je to grijanje putem toplane, jer ne postoje opasnosti od zapaljenja.

 

"Toplotna energija vama se šalje. To je najbezbjedniji način grijanja za objekat, jer ne može doći ni do kakvog zapaljenja korištenjem gradskog grijanja", rekao je Malinić i istakao da do sada nisu imali zabilježnih požara na objektima koji se griju putem gradske toplane.

 

Jelena P. iz banjalučkog naselja Obilićevo ističe da je gradsko grijanje najjednostavnije i najbezbjednije, te da se isplati.

 

"Iako smo razmišljali da zbog mogućih novčanih ušteda centralno grijanje zamijenimo grijanjem na struju, s obzirom na to da u starijoj zgradi nemamo mogućnost ugradnje kalorimetra, od te ideje smo odustali jer smo zaključili da je gradsko grijanje znatno bezbjednije za djecu", kazala je ona i dodala da su im i stručnjaci rekli da bi im električna mreža, ukoliko bi mnogi stanari prešli na grijanje na struju, mogla biti preopterećena, što, kako kaže, takođe nikako nije bezbjedno.