Pregled tržišta bilježi kontinuirani pad korištenja gotovine kroz pokazatelje poput podizanja sa bankomata, uz ubrzan rast transfera i e-novca.

U evrozoni se preferencije potrošača pomjeraju: 2024. je 55 odsto građana izjavilo da u trgovini radije plaća karticama ili drugim bezgotovinskim sredstvima (22 posto preferira gotovinu), dok većina i dalje želi da gotovina ostane dostupna kao opcija.

U SAD-u, "Dnevnik načina plaćanja" Federalnih rezervi pokazuje da je udio gotovine 2024. pao na 14 posto svih transakcija, pri čemu kartice čine oko dvije trećine po broju plaćanja.

U kojoj smo fazi?

Zemlje s razvijenim real-time infrastrukturama i mobilnim novčanicima ušle su u zrelu fazu ekonomija sa malom upotrebom gotovine; druge su u tranziciji; a dio tržišta ostaje "keš-intenzivan".

U evrozoni keš je i dalje najčešći način plaćanja po broju transakcija, ali mu udio ubrzano klizi (procjene ECB-a za 2024. govore o oko 52 odsto transakcija u gotovini naspram 59 odsto u 2022.).

Švedska je praktično "digital-first", tek jedna od deset kupovina u prodavnici plaća se gotovinom, iako su vlasti zadržale naglasak na otpornosti i dostupnosti keša.

Najpopularniji kanali plaćanja danas

– Kartice (fizičke i "tokenizirane" u mobitelima) ostaju dominantne u trgovini i online. U SAD-u drže oko 2/3 plaćanja po broju; u evrozoni su prvi izbor u preferencijama.

– Mobilni novčanici i QR: Kina je masovno "mobile-first" (Alipay/WeChat Pay koriste stotine miliona ljudi; kombinovano preko 90 odsto mobilnih plaćanja).

– Instant plaćanja: Pix je nacionalni fenomen u Brazilu (preko tri četvrtine stanovništva ga koristi; širi se na automatska plaćanja). Indija kroz UPI ruši rekorde. SAD širi FedNow (1.300-1.400 banaka su se priključile). EU je usvojila Regulativu o instant plaćanjima koja obavezuje banke da ih ponude 24/7.

Ko prednjači?

U procesu, generalno, prednjače nordijske zemlje (Švedska, Norveška): najmanji udio keša, visoka penetracija kartica i mobilnih rješenja; infrastruktura i zakonske mjere ipak čuvaju "cash fallback".

Kina ima najdublju integraciju mobilnih novčanika u svakodnevicu (QR plaćanja, super-aplikacije). Indija i Brazil su globalni lideri real-time plaćanja (UPI, Pix) s ogromnim brojevima i snažnim utjecajem na finansijsku uključenost i troškove za trgovce, piše BiznisInfo.

Prednosti i mane digitalnih plaćanja

Glavne prednosti digitalnih plaćanja su udobnost i brzina (tap-to-pay, QR, instant), niži trošak za trgovce (naročito kod Pix/UPI), bolja evidencija i borba protiv sive ekonomije, finansijska uključenost (mobilni novac i real-time transferi otvaraju vrata bezbankovnim korisnicima). Primjeri Pix-a i UPI-ja pokazuju kako državne platforme mogu smanjiti naknade i proširiti doseg.

Ipak, proces sa sobom nosi i brojne izazove. To su prvenstveno privatnost i nadzor (svaki trag je digitalan), digitalna isključenost (stariji, ruralni, niskoprimajući), operativni rizik i otpornost (padovi mreža, kibernapadi – zato mnoge zemlje čuvaju keš kao rezervu), tržišna koncentracija i naknade (ovisnost o kartičnim mrežama/big tech platformama), te geopolitičke napetosti oko domaćih platnih mreža.

Švedska i Australija eksplicitno naglašavaju da keš mora ostati dostupan za krize.

Iako je udio gotovine u mnogim zemljama pao na jednocifrene ili niske dvocifrene nivoe, većina stanovništva i dalje želi da keš postoji kao opcija – a pojedine vlade čak uvode obavezu njegovog prihvatanja u ključnim sektorima (npr. Australija od 1. januara 2026. za esencijalne usluge). Tako da keš neće uskoro izumrijeti.

Prognoze velikih konsultantskih kuća govore da će pad trajati, ali ne linearno i ne svuda jednako; globalna upotreba keša je 2024. bila oko 80 odsto nivoa iz 2019. i opada oko 4 odsto godišnje.

Čak i u "najdigitalnijim" zemljama, gotovina ostaje strateška rezerva i socijalna sigurnosna mreža – pa je realnije očekivati lagano odumiranje nego potpun nestanak.

U praksi, "funkcionalna bezgotovinost" (gdje keš postoji, ali ga rijetko koristimo) mogla bi postati norma u mnogim razvijenim ekonomijama do kraja ove decenije, dok će globalno keš opstati i u 2030-im zbog strukture dohotka, infrastrukture i navika.

Dakle, digitalno plaćanje pobjeđuje u praktičnosti i cijeni. Keš gubi tlo, ali ostaje ključan za otpornost i inkluziju. Umjesto "smrti keša", izvjesniji je dugi zalazak: sve rjeđa upotreba, uz regulatornu zaštitu dostupnosti.