Mnogima od nas "Kletva drugog djeteta" je postala jednaka kao i "Prvo dijete je uspješnije". Međutim, nova studija je dokazala da drugo dijete zaista ima veću tendenciju da upadne u nevolje.

Jozef Dojl, na osnovu istraživanja sprovedenog na deset hiljada mališana iz Danske i Floride, pokušao je da dokaže da li redoslijed rađanja ima uticaj na ponašanje i upadanje djeteta u nevolje u školi, na mladalačku delikvenciju, ili kriminal u odraslom dobu. Zajedno sa kolegama koristio je podatke o prvo dvoje djece u porodici (djeca moraju imati istu majku i oca, a blizanci su isključeni iz istraživanja), i fokusirao se na one u kojima je drugo dijete dječak (uzimajući u obzir da dječaci češće upadaju u nevolje nego djevojčice).

Studija je pokazala da dječaci rođeni drugi po redu su za 20 do 40 odsto u većem riziku da imaju problema sa disciplinom u školi od prvorođenih u porodici. Ova teza da su druga djeca podložnija nevoljama je mnogo jače iskazana kada su dva brata u pitanju, nego kada je uključena sestra. Zabilježeno je i to da bez obzira na razliku između Danske i Floride u socijalno-demografskim karakteristikama, kao i u sudskom sistemu, rezultati su bili jako slični na obe lokacije.

Dakle, koja je u suštini razlika? Šta može objasniti razliku između prvog i drugog sina, i kolika je roditeljska krivica? Kako studija ističe:"Uzimamo u obzir razlike u roditeljskoj pažnji kao potencijalni faktor za razlike u stepenu delikvencije prvog i drugog djeteta."

Sve se svodi na to da je prvo dijete dobilo potpunu roditeljsku pažnju, dok je drugo imalo prepreke. Ipak, studija je iznela još jedan mogući faktor koji može biti interesantan. Za jedan intervju, Dojl je rekao:" Prvo dijete ima uzore, a to su roditelji. Drugo dete, kasnije rođeno, ima iracionalni uzor malo stariji od njega, a to je prvo dijete."

Poenta je da niko na svijetu ne treba da posmatra ponašanje dvogodišnjaka kao sopstveni uzor.

Jer, ukoliko ja odem u prodavnicu i počnem da vičem na radnike zašto u ljubičastoj kutiji nema voća, a u žutoj ima, vjerovatno ću momentalno biti upućen na razgovor sa policajcem. (naravno, uz vikanje "Ne" kada mi kaže da stavim ruke iza leđa.)

Kako je Šankar Vendatam izdvojio u svojim bilješkama: "Ovo istraživanje, naravno, daje uopštenu sliku. Ne daje nam kontretno šta se dešava u kojoj porodici". On je sasim u pravu - to su samo interesantne brojke jedne studije. Sada, dajte svom budućem malom "zločincu" užinu prije nego što krene u akciju.