Bogojavljenje se slavi 19. januara, na dan kada je 30. godine naše ere, Isus Hrist – koji je dotle, kao drvodelja, živio uz majku i njenog muža Josifa – napunivši tri decenije, pozvao Jovana Preteču da ga u rijeci Jordanu krsti.

Po krštenju, koje je obavljeno trostrukim poranjanjem u vodu, otvorilo se nebo iz kog se začuo glas Boga Oca koji je obznanio da je Isus sin njegov, a na Isusa je u vidu goluba sletio Sveti Duh. Otuda se na Bogojavljenje pravoslavni vjernici pozdravljaju drevnim pozdravom „Bog se javi – Zaista se Bog javi”.

U našem narodu se Bogojavljenje drugačije naziva Vodice ili Vodokršće, pa otuda i naziv povorke. Osim tog, postoji obilje obreda i običaja s vodom, posebno usljed tog što se vjerovalo u ljekovitost i čudotvornost bogojavljenske vode (vodice). Najviše je bilo rasprostranjeno da svi ukućani, okrenuti istoku, preskoče preko sjekire i vatralja sa žarom, a zatim otpiju po gutljaj “nenačete” vode, izgovarajući pritom: “Prođoh sablju – ne posjekoh se, prođoh vatru – ne izgorjeh , prođoh vodu – ne udavih se!” Većina obreda je podstaknuta željom za zdravljem. Radi tog je bilo uobičajeno da se izjutra, prije sunca, obavi ritualno kupanje u rijeci.

Postoji jedan devojački običaj koji nalaže da na današnji praznik djevojke od tijesta naprave četiri loptice. U tri treba da stave po papirić sa imenom svoje simpatije, a jedan ostavljaju prazan. Te loptice se potom stavljaju u ključalu vodu, i ona koja prva izbije na površinu je prava ljubav djevojke. Ukoliko na površinu ispliva prazna loptica, znači da djevojka još uvijek nije upoznala onog koji joj je suđen.
Ljudi vjeruju i da vrijeme na Bogojavljenje pokazuje i kakvo će vrijeme biti cijele godine. Tako će, ukoliko pada snijeg i bude hladno, cijela godina biti rodna. Nasuprot tome, ako je vrijeme vedro, godina će biti sušna. Ako je ovaj dan naročito kišovit, to znači da nas čekaju poplave.

Od prije desetak godina kod nas je obnovljen stari običaj da se u rijeku baci krst, a mladići se takmiče da do njega stignu i prvi ga uhvate.