Tišlerski zanat naučio je od predaka koji su u Donjem Vakufu, gdje je Dragan sa suprugom Ikonijom živio do rata, bili poznati po majstorluku. Izrađivali su od drveta svakojake predmete, od kašike, vretena, vrezove metle do bureta, i od toga živjeli, hranili porodice, školovali djecu, priča Dragan.

– U našem mjestu bilo je mnogo šume, kvalitetnog drveta od kojeg se vještim rukama, moglo sve izrađivati. To me oduvijek interesovalo ali u rodnom kraju nisam imao vremena da se time ozbiljnije pozabavim. Tek kada sam doselio u Gradišku, tjeran velikom potrebom ali i željom da nastavim porodičnu tradiciju, prihvatio sam se oblića, svrdlova, dleta i drugog alata kojeg sam doneo ili ovdje sakupio – pojašnjava Dragan okolnosti koje su uticale na njegov majstorski put.

U improvizovanoj radionici, na gradskoj periferiji, najviše ima buradi. To je, kaže majstor, najteže i napraviti jer je njihova upotreba praktičnog karaktera.

– Bure treba da bude lijepo, kao za izložbu i da drži vodu „i kada majstori odu, kao da je od stakla. Ako pušta, džaba izgled i ukrasi, farba, boja, drvene daske i koješta drugo, što krasi bure. Zato u radionici uvek imam rakije za probu, prvo podmazujem grlo a onda bure i tu nema greške – uvjeren je Dragan Glamočić koji buradi pravi od duda, šljive, javora, jasena i drugih vrsta drveta.

– Prodaja buradi, kao i košnica za pčele, zavisi od roda voća i pčelinje paše. Kada rode šljiva, jabuka, kruška, drenjina i drugo voće, tada zbog veće proizvodnje rakije poraste potreba za buradima. Isto tako, ukoliko je godina povoljna, sa mnogo medonosnog bilja, i meni posao procvjeta jer pčelari traže košnice – iznosi Dragan Glamočić okolnosti od kojih direktno zavisi njegov posao.

On mnogo vremena provodi u radionici jer je to kutak u kojem se najbolje oseća, skoncentrisan samo na rad i izradu drvenih predmeta.

– Pravim buradi od tri do 300 litara, mada je manju burad ili kace teže napraviti jer to zahtijeva veću preciznost. Inače, svemu prethodi dug proces odabira kvalitetnog drveta, njegovo sušenje, obrada a sklapanje je završnica, to je za mene i najlakše. U svim fazama ne smije biti greške jer se to poslije ne može popraviti – opisuje Dragan Glamočić suštinu tišlerskog zanata.

Dok radim, priča Dragan, najsrećniji sam kada u moju radionicu uđe unuk Konstantin Drinić, kada se zabavlja strugotinama, drvenim kockicama i okrajcima uporno me pitajući o svemu što radim.

– To me podsjeća na moje djetinjstvo. Možda će i on, jednog dana, nastaviti istu tradiciju, što bi za mene bio veliki ponos – ispričao nam je Glamočić, zaljubljenik u drvo i prirodu.

Tišlerske vještine
Tišleri su majstori za drvenarije, stolari koji u svakome, zbog vještine i preciznosti, pobuđuju divljenje. To su osobe izuzetne sposobnosti koje gaje duboko poštovanje prema drvetu. Sposobni su da izrade mnoge predmete, buradi, kace, vrata, prozore, drveni namještaj pa čak i posuđe. Obično unapred znaju statički ishod svakog konstruktivnog zahvata i posjeduju jasnu viziju svega što rade. Tišleri su sposobni izvanredno precizno proceniti debljine, dubine, dužine svake daske, letve, grede ili fosne.