"Naši pacijenti čekaju u redu dok se mi vratimo iz akcije čišćenja ulica," kazala je doktorica iz glavne državne zdravstvene ustanove u Kuvasoiju za Uzbekistanski servis RFE.

Govoreći anonimno zbog straha od odmazde, rekla je da je gradonačelnik Adam Zijavutdinov odgovoran za naredbu medicinskim radnicima da učestvuju u obaveznoj službi za čišćenje, praksi koja datira još od sovjetskog doba.

"Vlasti ne razmišljaju o pacijentima," rekao je doktor. "Mi smo doktori, naš posao je liječenje pacijenata, a ne metenje ulica."

Drugi medicinski radnik u Kuvasoiju, koji je takođe želio da ostane anoniman, rekao je da je gradonačelnik "dodijelio" teritoriju "za čišćenje pored objekta svakog petka".

Nekoliko drugih zaposlenih u zdravstvenoj ustanovi, koji su anonimno razgovarali s novinarima RSE, potvrdili su da su ljekari zaduženi na čišćenje.

Jedan zvaničnik u medicinskom centru Kuvasoji potvrdio je tvrdnje radnika, ali je rekao da su većina onih koji učestvuju tehnički kadar i da dobrovoljno učestvuju.

RSE je kontaktirao i kancelariju gradonačelnika Kuvasoija za komentar, ali je veza prekinuta nakon postavljanja pitanja.

Prisilni rad

Uprkos obećanjima Vlade o okončanju dugogodišnje prakse da se državnim službenicima naloži da učestvuju u čišćenju ulica, sadnji drveća ili drugim inicijativama, ta praksa ostaje uobičajena u Uzbekistanu. Ljekari, nastavnici i studenti su među onima od kojih se očekuje da će učestvovati.

Uzbekistanski zvaničnici su minimalizovali problem, opisujući tu praksu kao "hašar", lokalnu tradiciju prema kojoj građani - često u grupama iz komšiluka – rade volonterski.

Kritičari, međutim, to nazivaju prinudnim radom.

Premijer Abdula Oripov je 17. aprila izjavio da je prinudni rad, u koji su uključeni ljekari, nastavnici i drugi državni službenici, kršenje zakona i da bi trebalo da ga istraže tužioci i druge nadležne službe.

Uzbekistan je dugo kritikovan zbog prakse prinudnog rada u industriji pamuka, ali lokalni aktivisti kažu da pamučna polja nisu jedino mjesto gdje vlasti eksploatišu radnike iz javnog sektora.

Poslovi s đubrivom

U aprilu je aktivista za ljudska prava Jelena Urlaeva dokumentovala ono što je ona opisala kao doktore i druge zaposlene iz taškentskog porodičnog kliničkog centra N8 koji su bili prisiljeni da čiste javne površine i puteve blizu svog radnog mjesta.

Urlaeva je rekla da su među zaposlenima koji su učestvovali u čišćenju bili kardiolozi i neuropatolozi, dok su pacijenti čekali na liječenje.

Aktivistkinja je podijelila nekoliko fotografija žena u bijeloj i plavoj medicinskoj uniformi koje čiste oko objekta.

U februaru je izvještaj iz okruga Katakurgon u Samarkandu utvrdio da su ljekari iz okružne bolnice učestvovali u "dobrovoljnom" radu na gradilištu.

U južnoj provinciji Surkondario, ljekarima je dat neuobičajeni zadatak da utvrde koliko đubriva posjeduje svako seosko domaćinstvo.

"Naređeno nam je da idemo u sela koja se nalaze 8-10 kilometara daleko da bi pitali koliko imaju životinjskog đubriva," izjavio je za RFE u januaru ljekar iz sanitarno-epidemiološkog centra u okrugu Šurči.

"Tu nema javnog prevoza, tako da smo morali da uzmemo taksi. Od 70 zaposlenih u našem centru, oko 10 ljudi je uvijek angažovano u potrazi za đubrivom umjesto da radi ono što bi trebalo," rekao je doktor koji je zahtijevao anonimnost.

Zvaničnici klinike potvrdili su ove navode, rekavši da su im predstavnici lokalne vlasti naredile da pomognu farmerima. Organi tog distrikta su za RSE rekli da nisu upoznati s ovom inicijativom.