Društvo
06.05.2022.
15:16
Đurđevdan bogat narodnim običajima: Evo zbog čega se pletu vjenčići od cvijeća i bacaju u vodu?
Izvor: Infobijeljina
0
Podijeli
Srpska pravoslavna crkva i vjernici danas slave Svetog Georgija, jednog od devet velikomučenika i prvih stradalnika za hrišćansku vjeru.
Đurđevdan je praznik sa jako puno običaja vezanih za njega, i magijskih radnji za zaštitu, zdravlje i plodnost, koje se tog dana obavljaju.
Običaji i vjerovanja srpskog naroda vezana za Đurđevdan su u narodu svakako postojali i prije nego što je primio hrišćanstvo. Sveti Đorđe je svojim praznikom svakako zauzeo mjesto starog srpskog božanstva plodnosti Jarila i njegovog praznika.
Đurđevdan se smatra za granicu između zime i ljeta, praznik vezan za zdravlje ukućana, udaju i ženidbu mladih iz kuće, plodnost stoke i dobre usjeve. Za malo koji praznik kod Srba je vezano toliko običaja i vjerovanja, pa i magijskih radnji.
Glavni običaji su:
pletenje vijenaca od bilja
umivanje biljem
kupanje na rijeci
Uveče, uoči Đurđevdana, neko od ukućana nakida zelenih grančica u najbližoj šumi i njima okiti vrata i prozore na kući i ostalim zgradama kao i ulazne vratnice i kapije. Ovo se čini da bi godina i dom bili „berićetni“.
„Da bude zdravlja, ploda i roda u domu, polju, toru i oboru“. Ponegdje je običaj da ovo kićenje zelenilom vrše na sam Đurđevdan prije zore.
Takođe, opletu se vjenčići od „đurđevskog cvijeća“: krstastog broća, đurđevka, mlečike i drugog, i njime se okite ulazna vrata na dvorištu i kući. Ti vjenci stoje iznad vrata čitavu godinu, do sljedećeg Đurđevdana.
Mnogi prave krstove od ljeskovog pruća i stavljaju ih po njivama, baštama i zgradama – „da bi se sačuvali od grada“ (slično krstovima od badnjaka za Božić).
Uoči Đurđevdana, domaćica spušta u posudu punu vode razno proljećno bilje, a onda odmah spušta: dren, pa za njim zdravac, i na kraju grabež i crveno jaje, čuvarkuću koja je ostala od Uskrsa, to se zatim stavi pod ružu u bašti da prenoći.
Ujutru se svi redom umivaju vodom: djeca - „da budu zdrava kao dren“, djevojke - „da se momci grabe oko njih“, stariji - „da budu zdravi“, domaćin – „da mu kuća bude dobro čuvana“, itd. Svaki prema svojim potrebama i željama.
Na Đurđevdan ne valja spavati, da ne bi boljela glava
Ovog dana se stoka istjeruje u planine na ljetnje paše. Tada se kolje prvo jagnje čijom su se krvlju, radi zdravlja, ukućani mazali po čelu i obrazima. Sakramentalna žrtva jagnjeta, s kojim se "pričešćuju" sva djeca, ujedno je bio i najvažniji od običaja za taj dan.
Prije Đurđevdana ne treba selena brati ili mirisati, a na Đurđevdan svako uzme po jedan stručak te omiriše i zadene se za pojas, a djevojke i mlade za đerdan.
Na Đurđevdan ne valja spavati, "da ne bi boljela glava", a ako je neko spavao "onda na Markovdan da spava na tom istom mjestu".
Prema vjerovanju, na današnji dan se sreću zima i proljeće
Običaj je da se pletu vjenčići od ljekovitih trava koji se onda bacaju u tekuću vodu.
Zašto se prave vjenčići
Vjeruje se da vjenčić, kao svojevrstan simbol, ukućanima donosi zdravlje, a polju berićet, štiti od uroka, daruje plodnost, vraća ljubav.
Đurđevdan je praznik stočara, pa su se običaji najduže zadržali u planinskim krajevima.
Romi tradicionalno slave Đurđevdan kao jedan od najvećih praznika koji simboliše dolazak proljeća. Praznik je radosti i veselja, a ispunjen je i brojnim običajima.
Sijeku se vrbe i onda se one stavljaju na kuće. Djeca uglavnom dolaze uveče i skidaju te vjenčiće. Vijenac ukraden sa djevojčine kuće simboliše to da onaj koji ga ukrade jednog dana može da postane njen budući muž.
Običaji i vjerovanja srpskog naroda vezana za Đurđevdan su u narodu svakako postojali i prije nego što je primio hrišćanstvo. Sveti Đorđe je svojim praznikom svakako zauzeo mjesto starog srpskog božanstva plodnosti Jarila i njegovog praznika.
Đurđevdan se smatra za granicu između zime i ljeta, praznik vezan za zdravlje ukućana, udaju i ženidbu mladih iz kuće, plodnost stoke i dobre usjeve. Za malo koji praznik kod Srba je vezano toliko običaja i vjerovanja, pa i magijskih radnji.
Glavni običaji su:
pletenje vijenaca od bilja
umivanje biljem
kupanje na rijeci
Uveče, uoči Đurđevdana, neko od ukućana nakida zelenih grančica u najbližoj šumi i njima okiti vrata i prozore na kući i ostalim zgradama kao i ulazne vratnice i kapije. Ovo se čini da bi godina i dom bili „berićetni“.
„Da bude zdravlja, ploda i roda u domu, polju, toru i oboru“. Ponegdje je običaj da ovo kićenje zelenilom vrše na sam Đurđevdan prije zore.
Takođe, opletu se vjenčići od „đurđevskog cvijeća“: krstastog broća, đurđevka, mlečike i drugog, i njime se okite ulazna vrata na dvorištu i kući. Ti vjenci stoje iznad vrata čitavu godinu, do sljedećeg Đurđevdana.
Mnogi prave krstove od ljeskovog pruća i stavljaju ih po njivama, baštama i zgradama – „da bi se sačuvali od grada“ (slično krstovima od badnjaka za Božić).
Uoči Đurđevdana, domaćica spušta u posudu punu vode razno proljećno bilje, a onda odmah spušta: dren, pa za njim zdravac, i na kraju grabež i crveno jaje, čuvarkuću koja je ostala od Uskrsa, to se zatim stavi pod ružu u bašti da prenoći.
Ujutru se svi redom umivaju vodom: djeca - „da budu zdrava kao dren“, djevojke - „da se momci grabe oko njih“, stariji - „da budu zdravi“, domaćin – „da mu kuća bude dobro čuvana“, itd. Svaki prema svojim potrebama i željama.
Na Đurđevdan ne valja spavati, da ne bi boljela glava
Ovog dana se stoka istjeruje u planine na ljetnje paše. Tada se kolje prvo jagnje čijom su se krvlju, radi zdravlja, ukućani mazali po čelu i obrazima. Sakramentalna žrtva jagnjeta, s kojim se "pričešćuju" sva djeca, ujedno je bio i najvažniji od običaja za taj dan.
Prije Đurđevdana ne treba selena brati ili mirisati, a na Đurđevdan svako uzme po jedan stručak te omiriše i zadene se za pojas, a djevojke i mlade za đerdan.
Na Đurđevdan ne valja spavati, "da ne bi boljela glava", a ako je neko spavao "onda na Markovdan da spava na tom istom mjestu".
Prema vjerovanju, na današnji dan se sreću zima i proljeće
Običaj je da se pletu vjenčići od ljekovitih trava koji se onda bacaju u tekuću vodu.
Zašto se prave vjenčići
Vjeruje se da vjenčić, kao svojevrstan simbol, ukućanima donosi zdravlje, a polju berićet, štiti od uroka, daruje plodnost, vraća ljubav.
Đurđevdan je praznik stočara, pa su se običaji najduže zadržali u planinskim krajevima.
Romi tradicionalno slave Đurđevdan kao jedan od najvećih praznika koji simboliše dolazak proljeća. Praznik je radosti i veselja, a ispunjen je i brojnim običajima.
Sijeku se vrbe i onda se one stavljaju na kuće. Djeca uglavnom dolaze uveče i skidaju te vjenčiće. Vijenac ukraden sa djevojčine kuće simboliše to da onaj koji ga ukrade jednog dana može da postane njen budući muž.