SPC ga slavi 10. februara po crkvenom, a 23. februara po gregorijanskom kalendaru. Manastir Podvrh, u blizini Bijelog Polja kraj reke Bistrice, čuva dio njegovih moštiju.

Ime ovog sveca grčkog je porijekla i znači radosna svjetlost. On je bio episkop u Magneziji (Tesalija) u 2. vijeku, a vjeruje se da je u 113. godini postradao zbog Hrista.

“Kada nasta strašno gonjenje hrišćana u vrijeme cara Septimija Severa, starac Haralampije ne krijaše se od gonitelja, nego slobodno i javno propovijedaše vjeru Hristovu. Sve muke pretrpe kao u tuđem tijelu. A kad s njega živa kožu odraše, nezlobivi svetac reče carskim vojnicima: “Hvala vam, braćo, za to što ostrugavši moje staro tijelo, vi obnoviste duh moj za novi, vječni život.
Mnogobrojna čudesa učini, i mnoge u vjeru obrati. Čak i careva kći Galina napusti neznaboštvo svoga oca i posta hrišćanka. Osuđen na smrt i izveden na gubilište sveti Haralampije uzdiže ruke k nebu i pomoli se Bogu za sve ljude, da im Bog dade tjelesno zdravlje i duševno spasenje, i da im umnoži plodove zemaljske.

Gospode, ti znaš, da su ljudi meso i krv; oprosti im grijehe, i izlij blagodat Tvoju na sve!”

Poslije molitve ovaj sveti starac predade dušu svoju Bogu prije nego što dželat spusti mač na njegov vrat. Postrada 202. godine. Njegovo tijelo uze Galina i časno ga sahrani.

Narodno vjerovanje
Srbi veruju da je ovaj svetac imao velike iscjeliteljske moći, pa je najveći broj običaja u vezi sa zdravljem i izlječenjem poput onog da majke u nekim dijelovima Srbije na današnji dan obavezno vode svoju djecu u crkvu. Valja se, kažu, i da bolesni na ovaj dan odu svom ljekaru. Za ime ovog sveca vezano je još jedno lijepo vjerovanje da će dijete kom na ovaj dan ispadne prvi ili nikne novi zub cijelog života biti srećno kao i da će nad njim bdjeti upravo Sveti Haralampije.