Božić, zajedno s Uskrsom i Duhovima, spada među tri najveća hrišćanska praznika. Glavni čin proslave Božića je ponoćna misa, a taj se porodični praznik uglavnom slavi u krugu porodice i najbližih.

Božić je jedinstveni događaj rođenja Boga-Čovjeka hršćanski svijet slavi od davnina, a riječ Božić umanjenica je riječi Bog i prvobitni naziv djeteta Isusa, koji je poslije prenesen i na sam praznik Njegova rođenja.

Značenje riječi Božić kao mali Bog u hrišćanstvu ima blaga značenja: blagi Bog, dobri Bog, bliski Bog - Bog dostupan i pristupačan čovjeku. Božić je dan kad je Svemogući Bog postao djetešce da nas ne prestraši i ne premaši, da nas k sebi privuče, pa je Isus zato sveprisutni i bliski Bog. Sam naziv Božić podsjeća da je praznik Božića evanđeoska škola ljudskosti i čovječnosti pa iz njega struje odlike: pristupačnost, jednostavnost, susretljivost, povjerljivost, skromnost.

Hrišćanski filozof Aurelije Augustin smatra kako se u Božiću "Bog počovječio da se čovjek može pobožanstveniti".

Hrišćani su vrlo rano dan Isusova rođenja smatrali i početkom nove godine. U razdoblju obnovljenoga Zapadnoga Rimskog Carstva gotovo u cijeloj Evropi početak nove godine bio je na Božić.

Crkva je 1691. prihvatila 1. januar kao Novu godinu.

Božić je ponajprije biblijski događaj. Na praznik Božića od 5. vijeka slave se tri mise: ponoćna, jutarnja služba ili pastirska misa te popodnevna. Tokom ponoćne i jutarnje čita se izvješće o događaju Božića s njegovim istorijskim određenjem: "U one dane izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta." (Mt 1,1) Na jutarnjoj je naglasak na evanđeoskom izvješću o navještaju pastirima, a na popodnevnoj Proslov iz Evanđelja po Ivanu: "U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog... I Riječ tijelom postade i nastani se među nama..."

Bibličari smatraju da taj Proslov upoređuje stvaranje svijeta i utjelovljenje Sina Božjega jer oba događaja povezuje osoba Sina Božjega. On, besmrtan, po Božiću je postao smrtnikom da bi ljudi, po njemu, postali besmrtnici. On, vječan, postade vremenit da bi ljudi po njemu postali vječni. Nastanio se među nama, prihvatio naš život, postao naš saputnik i sapatnik. Ostvario je svoje poslanje i postao naš Spasitelj i Otkupitelj.

Biblijski izvještaj Isusovo rođenje tumači kao događaj koji se je zbio na slavu Bogu na visini i za mir ljudima dobre volje. Zapravo Biblija izriče trodijelno poruku o Božiću: očitovala se slava Bogu na visinama, uspostavlja se mir na zemlji, koji je potvrda Božje naklonosti ljudima.

Misterija Božića ima odraz i u književnosti i umjetnosti Hrvata, a posebno u spletu običaja te u božićnim pjesmama i melodijama. Božićni običaji obnavljaju mnoge sadržajne i ljudski vrijedne čine upravljene očitovanju čovjekoljublja, od čestitanja i darivanja do mirenja zavađenih i novog poleta u porodičnom životu.

Pjesme pak odišu ozračjem radosti i svečanosti, a sadržajem su zapravo prepjev božićnog evanđelja i hrišćanskih vjerskih istina. U božićnim pjesmama jasno je naznačena glavna hrišćanska vjerska istina o rođenju Bogočovjeka, kojega one često nazivaju Mladim Kraljem, od Djevice Marije. Tu istinu pjesme uokviruju s jedne strane u idiličan svijet pastira, mudraca zvanih kraljevima, anđela, štalice, jaslica i zvijezde vodilje.

Kao hrišćanski praznik, Božić se u svakom narodu obilježava na poseban način čineći i dio njegove etnografske baštine.