Danas obilježavamo Dan planete Zemlje: ZAŠTO JE ZABRINJAVAJUĆE?
Izvor: nationalgeographic.rs
×
0
Podijeli
FOTO: pixabay
U petak 22. aprila 2022. obilježavamo Dan planete Zemlje. Da li smo došli do tačke bez povratka?
Efekat staklene bašte ima sve veći uticaj na svakodnevni život širom svijeta.
Najtoplija godina u Evropi i svetu od kada se mjere temperature, bila je 2020. godina; a na globalnom nivou, prva polovina 2021. godine završila je među šest najtoplijih. Prošlog avgusta Evropa je dostigla temperaturni maksimum sa 48,8 stepeni Celzijusovih.
Prema izvještaju grupe naučnika koji rade na projektu Klimatske i ekološke promjene u basenu Sredozemnog mora, ovo povećanje temperatura bi moglo svoj vrhunac da dostigne 2040. godine. A do 2100. godine, prosječna temperatura vazduha će biti viša za 3,8 stepena.
Glečeri se tope brzinom koja ranije nije zabilježena, nivoi mora rastu zbog otopljenja, šume se suše, a fauna i flora se bore da prežive u vrtoglavom scenariju složenih promjena koje često ozbiljno utiču na bioraznovrsnost.
Globalni porast temperature, ekstremni vremenski događaji, toplotni talasi i poplave, propali usjevi, kao i zbog mnogobrojnih drugih posledice koje izazivaju - klimatske promjenene se nalaze na vrhu liste globalnih problema kojima se bave svjetski stručnjaci.
Naučni dokazi govore da je industrijska aktivnost izazvala većinu globalnog zagrijavanja tokom prošlog vijeka, kroz emisiju gasova staklene bašte, koji zadržavaju toplotu i čiji se nivoi povećavaju.
U stvari, po prvi put otkako je evidencija počela, zaključci studije čiji su rezultati objavljeni u martu 2021. godine, doveli su u pitanje procjene klimatske evolucije, otkrivajući da je kapacitet najveće svjetske šume da apsorbuje ugljenik iz atmosfere smanjen do te mjere da možda već oslobađa više ugljenika nego što ga skladišti.
Zar promjene temperature nisu prirodne?
Prosječna svjetska temperatura i koncentracije ugljen-dioksida (jedan od glavnih gasova staklene bašte) su se mijenjale u ciklusu od nekoliko stotina hiljada godina, kako se mijenjao položaj Zemlje u odnosu na Sunce. Kao rezultat toga, nastajala su ledena doba.
Međutim, hiljadama godina, emisije gasova u atmosferu su bile nadoknađene prirodno apsorbovanim gasovima staklene bašte. Zbog toga su koncentracije nivoa gasova i temperatura bile prilično stabilne. Ova stabilnost je omogućila ljudskoj civilizaciji da se razvija u doslednoj klimi.
Postoje i drugi faktori koji utiču na promjenu temperature na Zemlji. Vulkanske erupcije, na primjer, emituju čestice koje privremeno hlade površinu planete. Međutim, njihov efekat ne traje duže od nekoliko godina.
Drugi ciklusi, kao što je el ninjo, takođe se javljaju kratko i u predvidivim ciklusima.
Takođe, količina emisije ugljen-dioksida u atmosferu povećala se za trećinu u odnosu na period od prije industrijske revolucije.
Ove značajne promjene su postojale i kroz istoriju, ali su se odvijale hiljadama godina, a sada se dešavaju u roku od nekoliko decenija.
Zašto je zabrinjavajuće?
Brze promjene u prirodi koje se dešavaju usljed sve veće količine emisije gasova sa efektom staklene bašte, dovode do toga da pojedina živa bića ne mogu da se prilagode. Porast temperature nameće jedinstvene izazove za sve oblike života na Zemlji, a naučnici napominju da su mnoge vrste došle do tačke sa koje nema povratka.
Istorijski gledano, temperatura na Zemlji je oscilirala od ovih kakve imamo danas do tako niskih, da su tokom njih veliki ledeni pokrivači prekrivali veći dio Sjeverne Amerike i Evrope. Ali razlika između srednjih globalnih temperatura i temperatura tokom ledenih doba nekad je bila mala, a ove oscilacije su se dešavale sporo, tokom stotina hiljada godina.
Danas, sa porastom koncentracije gasova staklene bašte, preostali ledeni pokrivači na Zemlji (kao što su Grenland i Antarktik) takođe počinju da se tope. Ova dodatna voda mogla bi dovesti do značajnog porasta nivoa mora.
Kako se živa na termometru pokazuje sve više temperature, vrijeme se može neočekivano promijeniti. Pored porasta nivoa mora, vremenske prilike mogu postati ekstremnije. To znači veće i intenzivnije oluje, više kiše posle kojih dolaze duže i intenzivnije suše, sve manje vode za piće i gubitak staništa.