Društvo
03.03.2023.
15:50
Da li se mladi sa zapada vraćaju na Balkan?
Izvor: Nezavisne
0
Podijeli
Mladi ljudi napuštaju zapadni Balkan masovno. Ipak, uprkos problemima, neki od njih žele i da se vrate. Kako prenosi švajcarski SRF, koji je uradio reportažu na našim prostorima, postoje mladi koji su iz Švajcarske otišli u domovinu svojih roditelja i tamo pokrenuli biznis.
Za mnog pripadnike švajcarsko- balkanske dijaspore, dvosedmični ljetnji odmor u domovini je bio nešto što se podrazumijeva. Ali, neke je Balkan privukao i na duže od dvonedeljnog odmora. Primjera radi, jedan od njih je i Damjan, koji je došao u BiH iz švajcarskog Valda, prije deset godina, odmah po završteku obrazovanja.
Sa rođakom je osnovao kompaniju baš zato što je želio nešto više od dvije sedmice ljetnjeg odmora.
“Imao sam 19 godina, i nisam puno razmišljao. Kada dođete ljeti, sa švajcarskom platom u BiH, naravno da je život sjajan. Bio sam pun ideala i želio sam nešto da vratim zajednici”, kaže on.
Na prvi pogled, povratak na Balkan, posebno iz Švajcarske, ne djeluje logično, posebno kada se radi o mladim ljudima. To je jedan od regiona koji je najviše pogođen demografskom krizom i UN procjenjuje da će se za 20 godina broj stanovnika smanjiti za 20 odsto.
Kako podsjeća SRF, zemlje bivše Jugoslavije, plus Albanija, danas su poznate kao zapadni Balkan. Taj region podrazumijeva Srbiju, Crnu Goru, BiH, Kosovo, Albaniju i Sjevernu Makedoniju. Hrvatska, Slovenija, Rumunija i Bugarska su članice EU i one se ne ubrajaju u ovaj region, iako se nalaze na Balkanskom poluostrvu.
Ipak, kako istraživanja pokazuju, većina mladih želi da napusti ovaj region. Štaviše, u prošlogodišnjem istraživanju, čak 67 odsto mladih se izjasnilo da žele da emigriraju. Riječ je o istraživanju međunarodne organizacije RCC.
Kako ukazuju rezultati istraživanja, nedostatak perspektive, nezaposlenost i korupcija su glavni razlozi zašto mladi planiraju svoju budućnost negdje drugdje.
Ipak, novac igra veliku ulogu.
“Veoma često, povratnici na Balkan postaju preduzetnici jer donose kapital i dobro obrazovanje”, kaže Ulf Brunbauer, sa Instituta Liebniz.
Damjan, koji kroz nova radna mjesta želi da pokaže perspektivu nije izuzetak niti usamljen slučaj. Naime, Haris iz Böcktena je takođe osnovao kompaniju. On trenutno radi na preseljenju u Mostar, gdje želi da proizvodi montažne kuće.
“Ovdje za daleko manje novca možete postići nešto. Primjera radi, možete otvoriti kebab šop za 5000 franaka. Svi odlaze, ali ja sam se vratio. Želim da ljudima pokažem da i ovdje ima budućnosti”, kaže Haris.
On dodaje da je posljednjhi godina dosta vremena provodio u domovini svojih roditelja te da je naučio da cijeni opuštenu atmosferu. On dodaje da definitivno želi da se vrati u BiH.
Za Mirelu, koja se tek preselila iz Nojšatela u Sarajevo, pitanje identiteta je igralo veliku ulogu, možda i glavnu. Njeni roditelji nisu mislili da je povratak dobra ideja, priznaje ova 35-godišnjakinja.
Ona vjeruje da je razlog tome što njeni roditelji povezuju sjeaćanja na rat sa traumom. Sa druge strane, Mirela smatra da odrastanje u dvije različite kulture prednost:
“Želim da moja djeca znaju svoj identitet. Ja sam odrasla na oba mjesta, i u BiH i Švajcarkoj i to smatram privilegijom”, kaže Mirela.