Zato se posljednjih godina sve češće bilježi pojava stranih (alohtonih) vrsta, koje u Jadran dospijevaju prirodnim širenjem areala ili posredno, ljudskim aktivnostima.

Saopšteno je to iz Instituta za biologiju mora u Kotoru (IBMK): naučno-istraživačke ustanove u sklopu Univerziteta Crne Gore, a koja se bavi proučavanjem i zaštitom morskog ekosistema.

Iz IBMK su poručili da je važno razlikovati pojmove te da alohtona vrsta nije nužno i invazivna. Invazivne su one strane vrste koje se uspješno šire, uspostavljaju stabilne populacije i mogu uticati na ekosisteme, ribarstvo ili lokalnu ekonomiju.

Zabilježene vrste u crnogorskom dijelu Jadrana

"U našem dijelu Jadrana zabilježene su i alohtone vrste rakova, poput plavog raka (Callinectes sapidus), atlantske smeđe kozice (Penaeus aztecus) i lakonogog raka (Percnon gibbesi). U crnogorskim vodama potvrđene su i pojedine alohtone vrste školjki i drugih beskičmenjaka, kao što su Anadara transversa, Arcuatula senhousia, Pinctada imbricata radiata, Ruditapes philippinarum, Styela plicata i sunđer Paraleucilla magna. Pored životinja, u Jadranu su se proširile i alohtone alge među kojima su najčešće Womersleyella setacea i Caulerpa cylindracea", nabrojali su iz Instituta, ističući da posebnu pažnju posljednjih godina privlači riba lav (Pterois miles).

Potencijalno opasne vrste i praćenje promjena

Riba lav je prepoznatljiva po velikim perajima i otrovnim bodljama, a njen primjer pokazuje kako se nova vrsta može relativno brzo pojaviti i širiti se u mediteranskom basenu. Dva primjerka ribe lava izložena su u Akvarijumu Boka IBMK-a.

"Kada je riječ o potencijalno opasnim vrstama, važno je naglasiti da se u Jadranu povremeno bilježe ribe čija konzumacija može biti rizična. Ribe napuhače (Tetraodontidae) su dobar primjer, jer mogu sadržati tetrodotoksin (TTX), termostabilan toksin koji se ne razgrađuje kuvanjem. U Jadranu su zabilježene četverozupka (Sphoeroides pachygaster), srebrnoobraza napuhača (Lagocephalus sceleratus) i okeanska napuhača (Lagocephalus lagocephalus)", navodi se iz kotorskog Instituta.

Institut za biologiju mora, kako su naveli, prati ove promjene kroz terenska istraživanja i saradnju s ribarima i građanima.

Posljednjih godina IBMK je kroz više projekata, uključujući IPA Adriatic CBC BALMAS, GFCM MedSea4Fish i Erasmus+ RISKMAN, sproveo niz aktivnosti usmjerenih na praćenje trendova alohtonih vrsta, poput prikupljanja podataka lokalnog ekološkog znanja, modeliranja i procjene invazivnosti uz primjenu alata kao što je AS-ISK, te promocije kontrolisanog korišćenja vrsta pogodnih za ishranu, kao što je plavi rak, čime doprinosi boljem razumijevanju ekologije alohtonih vrsta u crnogorskom dijelu Jadrana.