Više od 200 stručnjaka iz lingvistike i drugih društvenih nauka potpisalo je 28. marta prošle godine Deklaraciju o zajedničkom jeziku, nakon što je održana serija regionalnih konferencija u Podgorici, Splitu, Beogradu i Sarajevu.

Čomski, koji je jedan od najistaknutijih društveno angažovanih autora današnjice, izjavio je da nema ništa interesantno što bi dodao onome što je već napisano.

U Deklaraciji se konstatuje da Bošnjaci, Srbi, Hrvati i Crnogorci govore zajedničkim policentričnim standardnim jezikom.

"Takođe i da je jezička politika naglašavanja razlika dovela do niza negativnih pojava u kojima se jezično izražavanje nameće kao kriterijum nacionalne pripadnosti i sredstvo iskazivanja političke lojalnosti”, navodi se u saopštenju.

Kako je saopšteno, potpisnici Deklaracije navode da se jezik i narod ne moraju podudarati, da svaki nacionalni kolektiv može svoju varijantu samostalno normirati i da su one međusobno ravnopravne.

Takođe, pozivaju na prestanak razdvajanja djece po nacionalnoj osnovi u školama u ime toga što navodno govore drugim jezikom, a potpisnici se u Deklaraciji zalažu za slobodu jezičnog izražavanja svakog pojedinca.

Deklaracija je, kako se navodi, srušila posljednji tabu i pružila javnosti lingvistički utemeljeno objašnjenje da se radi o zajedničkom jeziku.

Čomski je, kako je saopšteno, Deklaraciju o zajedničkom jeziku potpisao na poziv lingvistkinje Snježane Kordić, kojoj je istoga dana odgovorio da svojim potpisom podržava tekst Deklaracije.

Deklaraciju su između ostalih potpisali Rade Šerbedžija, Boris Dežulović, Igor Štiks, Mirjana Karanović, Marko Tomaš, Nenad Veličković, Teofil Pančić, Rajko Grlić, Filip David, Borka Pavićević, Jasmila Žbanić, Dragan Markovina i Boris Buden.

Potpisnici su i Viktor Ivančić, Biljana Srbljanović, Ranko Bugarski, Balša Brković i Snježana Kordić.