„Otišao sam sasvim slučajno s ocem na jedan trening tekvandoa , ostao u sali i evo danas mogu reći da nije bilo uzalud. Uporedo sa mojim školovanjem redali su se uspjesi u sportu“, priča nam Savo čiji su roditelji iz semberskog sela Velika Obarska.

Austrijanci su brzo prepoznali talenat u Savi i kako se to kaže „na vrijeme ga uveli u reprezentaciju“, a on im je vratio mnogobrojnim odličjima.

„Prvi put je postao reprezentativac 2010. godine u kadetima, juniorski reprezentativac bio je od ‎2014. do 2017., a od 2018. seniorski. Veliki broj uspjeha i medalja donio mu je titulu sportiste godine na nivou Donje Austrije 2015. i 2017. Takođe, proglašavan je za sportistu grada u Tullna ‎2015, 2016.  i 2017. godine“, priča nam njegov otac Đojo, jer Savo uz osmijeh kaže „radije pričam na takmičenjima“.                                           

I da, baš tako, moglo bi se reći da njegov kutak u porodičnoj kući „priča“ o vrsnom tekvandoisti. Savine prostorije ispunjene su sa više od 200 medalja, na posebnom mjestu je kristalno odličje - Sportista grada Tullna, na zidovima pregršt priznanja, diploma, nagrada... Uskoro će Savo morati tražiti nove prostorije u kući jer su dosadašnji uspjesi popunili zidove. 

„Njegovi najveći uspjesi su bronzane medalje na Evropskim prvenstvima u Srbiji 2015. i Grčkoj 2017.godine. Na Svjetskom prvenstvu održanom u Meksiku 2014. godine zauzeo je osmo mjesto, a na prestižnom takmičenju US Open 2016. plasirao se u polufinale. Ono što ga izdvaja od drugih jeste činjenica da je od 2010. na državnom prvenstvu u tekvandou ostao nepobijeđen“, kaže nam na kraju Savin otac Đojo.

Poslije posjete porodici Kovačević ovdašnji ljudi nam pokazuju stadion FK Tulln koji zaslužuje redove u ovoj priči o srpskim sportistima. Boban Lazarević fudbaler i trener mlađih kategorija u klubu je naš sagovornik na temu fudbala u ovom, po istoriji i kulturi življenja, neobičnom gradu. 

Boban je inače završio školu za solarnog tehničara i vodoinstalatera, radi u firmi koja ima 30 radnika, i obavlja poslove postavljanja solarnih panela širom Austrije.

„Savo Kovačević je sa samo 18 godina postigao mnogo u tom borilačkom sportu i svaka mu čast na tome. Pred njim je velika karijera.  Istovremeno, najviše djece kao i svuda je vezano za fudbal. Imamo mlađe selekcije, koje treniramo kolega Mateo Bujica i ja. Mislim na uzrast do 11 godina“, priča za InfoBijeljina Boban Lazarević. 

Dodaje da je interesovanju za fudbal njihove djece veliko, ali isto tako i mališana drugih nacija. Prošle godine su igrali Ligu šampiona i bili među 50 ekipa u cijeloj Evropi, gdje im je za prolaz dalje falio jedan bod.

„U FK Tullnu ima 20 Srba, a fudbalera računajući sve prostore bivše Jugoslavije 30-ak. Inače, za prvi tim Tullna igraju Cvjetko Plisnić, Bojan Adamović, Borislav Stanković, igrao sam i ja za prvi tim, a sada sam se više preusmjerio na rad sa djecom. Nikola Dovedan je fudbaler koji je igrao za Tulln a sada je u Hajdenhajmu, u drugoj Njemačkoj ligi. Njegovi roditelji su živjeli u semberskom selu Patkovača, izbjegli su u toku rata iz Vakufa. Trenutno u ekipi imamo bivšeg reprezentativca Slovačke Andi Hešeka, koji je svojevremeno igrao u Apolonu, Teplicama itd. I taj podatak govori o zanimljivoj fudbalskoj sredini u Tullnu. Potpredsjednik kluba je Željko Martinović iz Doboja, a predsjednik je Austrijanac“, ispričao nam detalje Boban iz fudbalskog života u Tullnu.

Piše: Snežana Milošević