Njihov život na selu, ispunjen vjerom, radom i međusobnom slogom, danas predstavlja rijetkost i snažan primjer porodičnog jedinstva u teškim uslovima opstanka na KiM.

Porodica Vladimira Vukovića doselila se u selo Žitkovac, na teritoriji parohije zvečanske treće, prije dvije godine, a sada proslavljaju treći Božić u novom domu.

Vladimir živi sa suprugom Draganom i njihovo šestoro djece: Nikolom (2005), Tijanom (2006), Filipom (2013), Stefanom (2018), Teodorom (2021) i najmlađim Petrom, rođenim 2024. godine.

Zaposlen je u Elektroprivredi, dok je supruga Dragana u potpunosti posvećena brizi o djeci i domu.

Porodica živi skromno, ali u duhu hrišćanske posvećenosti i poznati su kao čestita, pobožna i vrijedna familija.

Redovni su na bogosluženjima u crkvi u Žerovnici, a njihova dječica vaspitavaju se u ljubavi prema crkvi.

Posebnu pažnju posvećuju duhovnom životu, porodičnom jedinstvu i obrazovanju djece, što ih čini primjerom hrišćanskog doma u savremenim uslovima života.

Ukupno 17 djece

Posebno je vrijedno istaći da Vladimir Vuković, zajedno sa svojim rođenim bratom Daliborom, koji takođe ima brojnu porodicu, čini porodičnu zajednicu koja broji ukupno 17 djece.

Kako Vladimir otkriva u razgovoru za Kurir, Novu godinu proslavili su bez mnogo pompe, dok im je Božić kao radostan hrišćanski praznik samim tim i omiljen.

- Proleti nam doček Nove godine... Tada smo još u postu, sada i srednja djeca ponekad poste, puste vatromet i to je to... Božiću se najviše radujemo jer je radostan hrišćanski praznik, obavezno idemo po badnjake na Badnji dan, uveče nas čeka posna trpeza... Sutradan je potpuno drugačije, jer se post završi, a uželiš se svega - ne mislim samo na hranu, već i na druženje. Djeca najviše vole kad nosimo badnjake, tada su najradosniji, pa i mi uz njih - počinje priču glava porodice Vuković. 

Vladimir otkriva i kako je došlo do toga da danas praznike sa svojom porodicom slavi u selu Žitkovac.

- Mi smo rođeni u Mitrovici i cijeli život smo tamo živjeli, nismo imali mnogo kontakta sa selom. Onda smo dobili poziv da se vratimo na selo i korijenima i prije nešto više od deset godina počeli smo da čuvamo kuću jednom čovjeku, nabavljali smo životinje i taj način života nam je ušao u krv. Počele su porodice da nam rastu i mi smo počeli da razmišljamo u smjeru da živimo na selu... Počeli smo da tražimo imanja, dobili smo i pomoć od organizacije Srbi za Srbe, podigli su nam sprat na kući... Sad imamo i brojne životinje, imamo sve što jedno normalno srpsko domaćinstvo treba da ima... Mislim da smo na dobrom putu - počinje priču glava porodice Vuković.

Privilegija je živjeti na KiM

Kaže da nije lako živjeti na Kosovu i Metohiji, ali da ima i te kako dobrih strana.

- Nije lako, ali je privilegija. Imamo dvoje odrasle djece, oni hoće da izađu u Mitrovicu, u grad, pa kad ih pustimo budemo malo u neizvjesnosti... Vidite kakva je situacija i na Sjeveru... Ja imam razmišljanje da je trebalo da živim negdje drugde rodio bih se tamo, prosto smo predodređeni za KiM. Zahvalio bih se Raško-prizrenskoj eparhiji i mitropolotu Teodosiju jer je uvijek ispred naroda i tu je da pomogne svakom Srbinu na KiM, hvala i Srbiji i predsjedniku Aleksandru Vučiću. Nadam se da će naša priča motivisati bar jednu, dvije porodice da krenu našim stopama - naglašava Vladimir.

S obzirom na to da Nikola i Tijana imaju 20, odnosno 19 godina, pomažu u domaćinstvu, ali imaju i svoje obaveze.

- Pomažu uvijek kad treba, priskoče.. Sin ima posao, ćerka je upisala psihologiju u Mitrovici, nije ni razmišljala da studira u drugom gradu.

Za kraj, Vladimir ima poruku za srpski narod i na Kosovu i Metohiji, ali i u ostatku zemlje.

- Srpskom narodu na KiM bih poručio da opstaje i ostaje, a onima iz ostatka Srbije da nas obilaze. Ako ne nas, onda naše svetinje i da se moli nas - zaključuje Vladimir.