Društvo
12.04.2022.
09:54
Bivši vojni oficir ima savjet za sve očeve: Odrekao se vojne karijere zbog porodice, sinu prepisao kuću, pa OSTAO NA ULICI
Izvor: srpskainfo
0
Podijeli
Bio je visoki vojni oficir, učestvovao u međunarodnim misijima, gdje je odlikovan od strane predsjednika zemlje koju je branio, imao divnu porodicu, ali u poznim godinama, kada je ostao bez svoje životne saputnice, nije mogao da se odbrani od onoga kome je život podario.
Ovaj čovjek (87) iz Leskovca, ponajviše zbog djece odrekao se blistave vojne karijere i vratio se u rodni grad. Imao je stan, ali je svojoj porodici hteo da obezbedi veliku udobnu kuću. Sagradio je, no sada pod stare dane ostao je i bez kuće i bez pažnje najbližih.
– Samo me je naučena vojna discpilina spasila ludila – započinje drhtavim glasom svoju tužnu priču, okružen uspomenama.
Naime, poslije smrti svoje supruge polovinom prošle decenije, sin je tražio od oca da sklope ugovor o doživotnom izdražavanju, kako bi se brinuo o njemu. Otac je pristao. No to nije bilo dovoljno. Poslije par godina, tražio je da sklope još jedan ugovor, ugovor o poklonu velike kuće sa velikim placem.
– Naslutio sam da to nije nije dobro jer me nije gledao ni pazio ni sa onim ugovorm. Opirao sam se mjesecima. Ali, on mi je pretio. Jednom je rekao da će me ubiti, uviti u najlon i zakopati tri metra ispod zemlje kako me nikada niko ne bi pronašao – priča.
Jednom je išamaran zbog novca i od drugog člana porodice, do onesvješćivanja.
Potrajala su ubjeđivanja koja bi se završavala pretnjama pa i fizičkim nasiljem, intervenisala je nekoliko puta policija, slučaj je došao i do tužilaštva, pa je sin kažnjen nekom zabranom, čovjek se ne seća kojom. Ipak, nije izdržao pritisak. Pristao je, ali u overenom ugovoru o poklonu kuće i placa naglašeno je da starina ima pravo da u jednom delu kuće živi do svoje smrti. U katastru se kuća s placem još vodila na njega.
– Prošlo je nekoliko godina i mene počinju na ulici da pitaju da li sam prodao kuću. Naravno da sam negirao. Ni na kraj pameti mi nije bilo da će je sin prodati, jer mogućnost otuđenja kuće nije postojala ni u jednom od dva ugovra – kaže on.
Sina nije više mogao da pita jer je on otišao u inostranstvo. Ne zna ni broj na koji može da ga pozove. U glasine se uvjerio kada je navrata zakucao novi vlasnik kuće i placa.
– Zakukao sam. Gdje ću ja sada? Srećom, novi kupac, koga znam, ispao je veliki čovjek, pa je rekao da me neće dirati, da uopšte cijelu kuću neće dirati dok sam živ. I evo tako je već više mjeseci – dodaje starac.
Kaže da je poslije svega veoma ogorčen i veoma tužan.
– Nikada ne znate kakva će vas sudbina snaći u životu. Ja sam gradio da bi obezbjedi djecu, stvarao, dovlačio iz cijelog svijeta, ali, eto, šta se desilo – priča u svok čistom kutku jer plaća ženu da mu čisti i kuva.
Zato poručuje ljudima koji stare da nikako ništa ne poklanjanju i prepisuju jer mogu doživjeti istu sudbinu. Ovaj portal piše i da im je ova starina ispričao još mnogo toga, mnogo detalja, od kojih su im suze pošle, ali s obzirom da do druge strane, do sina koga optužuje, nisu mogli da dođu, čitaoci će biti uskraćeni, iako je sedamdesetosmogodišnjak sve potkrepio hrpom dokumenata i htio da ga fotografišu i snime.
– Samo me je naučena vojna discpilina spasila ludila – započinje drhtavim glasom svoju tužnu priču, okružen uspomenama.
Naime, poslije smrti svoje supruge polovinom prošle decenije, sin je tražio od oca da sklope ugovor o doživotnom izdražavanju, kako bi se brinuo o njemu. Otac je pristao. No to nije bilo dovoljno. Poslije par godina, tražio je da sklope još jedan ugovor, ugovor o poklonu velike kuće sa velikim placem.
– Naslutio sam da to nije nije dobro jer me nije gledao ni pazio ni sa onim ugovorm. Opirao sam se mjesecima. Ali, on mi je pretio. Jednom je rekao da će me ubiti, uviti u najlon i zakopati tri metra ispod zemlje kako me nikada niko ne bi pronašao – priča.
Jednom je išamaran zbog novca i od drugog člana porodice, do onesvješćivanja.
Potrajala su ubjeđivanja koja bi se završavala pretnjama pa i fizičkim nasiljem, intervenisala je nekoliko puta policija, slučaj je došao i do tužilaštva, pa je sin kažnjen nekom zabranom, čovjek se ne seća kojom. Ipak, nije izdržao pritisak. Pristao je, ali u overenom ugovoru o poklonu kuće i placa naglašeno je da starina ima pravo da u jednom delu kuće živi do svoje smrti. U katastru se kuća s placem još vodila na njega.
– Prošlo je nekoliko godina i mene počinju na ulici da pitaju da li sam prodao kuću. Naravno da sam negirao. Ni na kraj pameti mi nije bilo da će je sin prodati, jer mogućnost otuđenja kuće nije postojala ni u jednom od dva ugovra – kaže on.
Sina nije više mogao da pita jer je on otišao u inostranstvo. Ne zna ni broj na koji može da ga pozove. U glasine se uvjerio kada je navrata zakucao novi vlasnik kuće i placa.
– Zakukao sam. Gdje ću ja sada? Srećom, novi kupac, koga znam, ispao je veliki čovjek, pa je rekao da me neće dirati, da uopšte cijelu kuću neće dirati dok sam živ. I evo tako je već više mjeseci – dodaje starac.
Kaže da je poslije svega veoma ogorčen i veoma tužan.
– Nikada ne znate kakva će vas sudbina snaći u životu. Ja sam gradio da bi obezbjedi djecu, stvarao, dovlačio iz cijelog svijeta, ali, eto, šta se desilo – priča u svok čistom kutku jer plaća ženu da mu čisti i kuva.
Zato poručuje ljudima koji stare da nikako ništa ne poklanjanju i prepisuju jer mogu doživjeti istu sudbinu. Ovaj portal piše i da im je ova starina ispričao još mnogo toga, mnogo detalja, od kojih su im suze pošle, ali s obzirom da do druge strane, do sina koga optužuje, nisu mogli da dođu, čitaoci će biti uskraćeni, iako je sedamdesetosmogodišnjak sve potkrepio hrpom dokumenata i htio da ga fotografišu i snime.