Umrli su istog dana poslije 50 godina braka i zajedničkog života, u razmaku od tri sata. To stoji u zvaničnoj medicinskoj dokumentaciji, dok njihovi najbliži srodnici vjeruju da su ih „dijelile minute“.

Preradoviće, koji su važili kao jedan od simbola zajedništva i idlične ljubavi, zauvijek je, tek, rastavila bolest-pošast, pod kojom kleca gotovo cijela planeta. Rastavljene u dvije zdravstvene ustanove u Banjaluci, oboje ih je pokosila-korona virus.

Zabilježeno je da je, 20. decembra, prva preminula Anđelka, tri sata iza ponoći. Tri sata kasnije, šest ujutro, u dokumentaciji UKC RS stoji da je podlegao i Vlado.
Život ovog bračnog para, kako kažu njihovi sinovi Dragan i Radovan, odlikovali su veliko zajedništvo i ljubav. Vlado je bio dugogodišnji direktor ovdašnje tvornice namještaja “Standard“, da bi potom dobar dio radnog vijeka zajedno proveli u prnjavorskoj Šumariji. On kao upravnik a ona blagajnik.

Tu s godinama raslu ljubav i vezanost dodatno su samo rasplamsali penzionerski dani, koje su, istovremeno čuvajući se i bježeći od korone, provodili na obroncima Ljubića, na imanju u Donjim Vijačanima. I tu je, kako je posebno isticao, Vladi desna ruka bila nerazdvojna saputnica Anđa, u proizvodnji meda iz 100 košnica.

Fatalnim virusom pogođeni su po silasku u Prnjavor.

Sinovi Dragan i Radovan, kažu, za Novosti, da se jedino pozdano zna da je majka Anđelka u tri sata stavljena na aparate i da se ne zna koliko je još tačno bila živa do šest časova kada je Vlado preminuo.

-Mi, njihova djeca, kao svjedoci njihove bezgranične vezanosti i ljubavi, vjerujemo da su i u tim posljednjim trenucima jedno bez drugog bili svega nekoliko minuta. Uvjerni smo da je, kojim slučajem, jedno od njih čulo da je umrlo ono drugo, da bi istog trenutka i njegovo srce stalo. Ništa nije slučajno. Očito je da su osjetili da im se kraj bliži i da su tako otišli sa ovog svijeta-kazali su Dragan i Radovan kraj odra svojih ponos roditelja.

Uz sinove i snahe, iz njih je ostalo šestoro unučadi, kao i ostala mnogobrojna rodbina i prijatelji.