„Izvjesno je da je studentski pokret u Srbiji, ako protesti prije ili kasnije budu morali da prestanu, već promijenio zemlju jer su studenti učinili prvi korak“, navodi ovaj njemački list.

„Vrijedno je pažnje da se studentski pokret svjesno distancira od političkog prisvajanja sa bilo koje strane. Studenti odbijaju partijsko-političku instrumentalizaciju. Sebe ne vide kao aktere borbe za vlast, nego kao građane koji traže funkcionalne institucije. Znači, obično 'idemo dalje', samo sa drugim političkim predstavnicima, kao što je to u prošlosti najčešće bio slučaj, nije cilj demonstracija“, piše dnevnik.

Uz to, navodi se, „zahtjevi studenata su namjerno apolitični, što se prije svega ne sviđa srpskoj opoziciji, koja bi voljela da profitira od sadašnjih protesta i priželjkuje tehničku vladu kako bi se prevazišla kriza“, piše ovaj dnevnik.

Partije opozicije, piše list, argumentuju da pod sadašnjom vlašću nisu mogući pravedni izbori. „Ali dio istine je i to da je opozicija fragmentisana i slaba, i da Srpska napredna stranka (SNS) oko svemoćnog predsjednika države Aleksandra Vučića u anketama ubjedljivo vodi“, konstatuje Berliner cajtung.

List piše da Vučić svoje pristalice pokušava da mobiliše „manevrom skretanja pažnje“ na navodni, a ničim dokazani separatizam u Vojvodini, ili pričama o obojenoj revoluciji orkestriranoj iz inostranstva, za šta do sada takođe ne postoje nikakvi dokazi.

„Dakle, strateški šahovski potez koji pokazuje da vlast i dalje ima teškoće da formuliše politički odgovor na proteste“, ocenjuje dnevnik.

Vučiću se, primjećuje list, moraju priznati i određene zasluge, kao što su ekonomska i fiskalna konsolidacija zemlje, privredni rast, mala nezaposlenost i dobar investicioni rejting.

„Ali njegova vladavina pokazuje i velike slabosti, posebno u oblasti društvenog dijaloga. Politička klima u Srbiji godinama je zatrovana, a Vučićev autoritarni stil vladanja doprinosi polarizaciji. Rijetko izlazi na debate sa opozicijom, a svoje aktivnosti komunicira samo preko vlasti vjernih medija“, piše Berliner cajtung.

Opozicija u Srbiji takođe nosi svoj dio krivice, pošto, prema pisanju dnevnika, godinama ne djeluje kao konstruktivan suparnik, nego svoju politiku gradi na potpunoj konfrontaciji.

„Mnogi od njenih vodećih figura su u narodu već godinama diskreditovani i po populizmu ni malo ne zaostaju za predsjednikom“, ocenjuje Berliner cajtung.

„Takvo odsustvo pravog političkog dijaloga poljuljalo je povjerenje građana u institucije i partije. I upravo tu se nadovezuju studentski protesti. Oni ne traže samo običnu rokadu vlasti unutar postojećeg sistema, nego korjenito jačanje institucija i vladavine prava“, piše Berliner cajtung.

„Jedno je sigurno, čak i ako protesti prije ili kasnije budu morali da prestanu – pokret je već promijenio Srbiju. Čak i tradicionalno vlastima bliska Radio-televizija Srbije sada intenzivnije izvještava sa demonstracija i studentima nudi platformu za diskusiju“, piše dnevnik.

Berliner cajtung dodaje da bi to što su sad svi politički tabori nezadovoljni izvještavanjem moglo da bude indikator novog, objektivnijeg medijskog okruženja, „barem kada je riječ o državnim medijima“, iako u privatnim medijskim kućama frontovi ostaju i dalje strogo razgraničeni.

„Studenti su napravili prvi korak. Njihov je otpor izazvao široku društvenu raspravu, koja prevazilazi trenutne zahtjeve sa demonstracija. Bore se za Srbiju u kojoj institucije rade nezavisno i u kojoj političku moć ne definišu pojedinci, nego demokratske strukture“, piše Berliner cajtung.

Početak i kraj komentara, ovaj berlinski dnevnik započinje konstatacijom da se na protestima sve češće čuje pjesma „Vostani Serbije“, prosvjetitelja, filozofa i reformatora obrazovanja Dositeja Obradovića, u kojoj se kaže: „Vostani Serbije davno si zaspala, u mraku ležala, sad se probudi.“

„Studenti su ustali i Srbija poslije ovih protesta više neće biti ista. I svi politički akteri moraće da se naviknu na tu novu realnost“, zaključuje Berliner cajtung.