Ovako za “Glas Srpske” napetu i nikada neizvjesniju predsjedničku trku u SAD između Džoa Bajdena i Donalda Trampa opisuje politički analitičar Srđa Trifković.

Iz države koja se smatra kolijevkom moderne demokratije ovih dana stižu slike nasilja, poruke koje izazivaju duboke podjele i brojne optužbe o neregularnosti “praznika demokratije”. Kao nikada do sada, čini se da se Amerika upravo suočava sa onim što je godinama nametala ostatku svijeta.

Prema mišljenju Trifkovića, odluka nekih saveznih država, a koje se nalaze pod vlašću demokrata, da dopuste prebrojavanje poštanskih glasova i tri dana poslije zatvaranja birališta bez presedana je u američkoj istoriji.

- Tu, pre svega, mislim na Pensilvaniju, Mičigen i Viskonsin, koji su od ključne važnosti za ishod izborne trke. Tramp je bio u ubedljivom vođstvu u Viskonsinu i Mičigenu, a onda su se iznenada pojavile stotine hiljada “zakasnelih” listića popunjenih u Bajdenovu korist. Demokrate sa predumišljajem već mesecima spremaju situaciju u kojoj neće biti proglašenja pobednika u ključnim “kolebljivim” državama odmah, da bi se dovela u pitanje Trampova pobeda. U “normalnim” okolnostima Tramp bi pobedio, ali u sveopštem ludilu “duboka država” pokušava da mu pobedu uskrati krađom, računajući na podršku blagonaklonih sudija na lokalnom nivou - istakao je Trifković.

On dodaje da je posebno simptomatično to što Bajdenov izborni štab insistira na tome da je sve regularno i da se svi misteriozno iskrsli paketi glasačkih listića “moraju prebrojati, jer se svaki glas računa”.

Iščekujući konačni rasplet, mnogi američki mediji pozabavili su se i drugom stranom ovih izbora. Pored činjenice da su oni pokazali veliku podjelu unutar američkog društva i da izborne prevare nisu strane ni u ovoj zemlji, rezultati glasanja su demantovali gotovo sve predizborne ankete. Većina političkih analitičara posljednjih se mjeseci pozivala na bombastične najave predizbornih anketa koje su najavljivale pravi cunami i uvjerljivu Bajdenovu pobjedu. To se, međutim, nije desilo.

Ono što je na kraju gotovo izvjesno jeste da će Nevada, država najpoznatija po “gradu grijeha”, najvjerovatnije biti ključna za odluku o tome ko će biti novi predsjednik SAD.

Druga vrlo bitna stvar jeste da Trampova “tiha većina” uistinu postoji. “Crni labud” i ovih izbora svakako su bili Trampovi tihi glasači. Mediji to biračko tijelo definišu kao građane kojima je neugodno javno priznati da će glasati za aktuelnog predsjednika. Analize su pokazale da za Trampa nisu glasali samo rasisti i homofobi. Ne biraju ga ni samo bijelci, ni muškarci. Za Trampa je glasalo gotovo 66 miliona Amerikanaca, među kojima je čak 54 odsto bijelih žena i veliki broj Afroamerikanaca.

Takođe, postalo je jasno i da Tramp nije “greška”, nego smjer kojim uistinu želi da se kreće veliki broj građana SAD. I na kraju, nezavisno od konačnog rezultata ovih predsjedničkih izbora u Americi, Tramp kao ni “trampizam” ne idu nigdje. Ovi izbori su Republikanskoj stranci bili dobar reper i pokazatelj da su vrlo uspješno očitali puls raznovrsnog biračkog tijela.

Zbog svega toga ovi mediji smatraju da ovi izbori, u stvari, predstavljaju veliki poraz Demokratske stranke, a pogotovo što su oni održani u najgore moguće vrijeme po Trampa - u okolnostima globalne pandemije koja je odnijela više od 250.000 američkih života, kada je ekonomski rast zemlje u padu, te masovnih protesta zbog brutalnosti policije.

Kombinacije

Rješavanje ekonomskih problema u SAD uveliko će zavisiti od odnosa snaga između Bijele kuće i Senata. Ukoliko republikanci zadrže većinu u Senatu, to znači da politički prioriteti neće biti bitno mijenjani ako izborni pobjednik bude Tramp. Ako, pak, pobijedi Bajden, republikanska većina u Senatu blokiraće njegove inicijative. Bajden u Bijeloj kući i republikanska većina u Senatu mogli bi se pokazati najgorom mogućom kombinacijom.