Kao i kad Hrvati putuju u inostranstvo, tako i stranci kad dođu ovdje, osim prirodnih ljepota i znamenitosti, upoznaju i kulturu, običaje, navike i ponašanje domaćeg stanovništva.

Kako se Hrvati predstavljaju i kakav utisak ostavljaju, iskreni su bili neki Amerikanci koji su došli tu, prenosi Zagreb.info.

Amerikancima je tako, na primjer, neobično vidjeti koliko je stara arhitektura evropskih gradova, a ne mogu se načuditi ni tome koliko su male porcije, te činjenici da se javni toaleti uglavnom plaćaju.

Na forumima su bili i komentari na račun Hrvatske:

“U Hrvatskoj se sve vrti oko hrane i pića. Kad dođem nekome u goste, već s vrata pitaju šta ću jesti i piti, a uobičajeno je i donijeti kakvu bocu ili neki jestivi poklon.”

Hljeb se jede uz svako jelo

“Hljeb se jede uz svako jelo, uključujući i krompir i tjesteninu, što je takođe zanimljivo. Jedna od najčešćih rečenica koje čujem za stolom je: ‘Uzmi još malo da se ne baci.’ Čudi me da bacanje hrane ovdje nije zakonom zabranjeno,” piše Liam.

Neobična im je i kultura oko ostavljanja napojnica. U SAD-u se obično ostavlja između 10 i 20 posto ukupne cijene obroka, dok je ovdje taj iznos dosta manji.

“Moj prvi obrok u Zagrebu bili su ćevapčići u malom restoranu s prijateljem iz Hrvatske. Platio sam, ali nisam ostavio veliku napojnicu jer su me upozorili da u Evropi nisu toliko velike kao u Americi.

Prijatelj je vidio novčanicu koju sam ostavio na stolu, zgrabio je i tutnuo mi je u džep uz riječi kako je to zaista previše,” navodi Amerikanac.

Žene guraju kolica sa cigaretom

Upale su im u oči i neke poprilično negativne stvari prilikom posjete Evropi.

“Grozno je koliko ljudi puši. Na svakom koraku može se osjetiti dim, a ponekad je naći kafić u kojem se može disati nemoguća misija. Fuj, vidio sam žene koje guraju dječja kolica sa cigaretom u ustima, kao i djecu od 12, 13 godina koja gase opuške po cesti,” užasnut je Džon.

Amerikancima je zanimljivo i koliko Hrvati ulažu truda u to da lijepo izgledaju dok hodaju gradskim ulicama, kao i što se ne trudimo pretjerano da budemo ljubazni jedni prema drugima. Takođe su primijetili da se ne smijemo toliko kao i oni.

“Super mi je kako Dalmatinci razgovaraju. Tako su glasni i temperamentni da mi je trebalo neko vrijeme da shvatim kako se ne svađaju, nego tako normalno razgovaraju o svakodnevnim stvarima.”