Ovo su riječi dr Zorana Dimitrijevića, penzionisanog neuropsihijatra i dječjeg psihijatra iz Užica koji je u svojoj karijeri radio sa više od 60.000 djece. On ukazuje na detalje koji bi mogli da odgovore na pitanje u kakvom je zaista odnosu dječak Kosta K. bio sa ostalom djecom.

 

Tri detalja dosta govore: Činjenice da nije prihvaćen ni u novom odjeljenju, što implicira da je problem ipak bio u njemu, zatim da je u novom odjeljenju bio u razredu sa odlikašima, djecom sličnom sebi, koja nisu imala razloga da ga zadirkuju zbog toga i konačno, podatak da je vrlo brzo po premještaju, umjesto da da šansu novoj sredini, on počeo da pravi spisak za ubistvo.

Praksa je, kaže on, da kada dijete ima problem u školi, koji ne može da se riješi, pogotovo ako je neprihvaćen i u konfliktu sa okolinom, da se premesti u drugo odjeljenje ili drugu školu.

 

– Smatra se da će promjena sredine doprinijeti poboljšanju, ali, nažalost, to dijete se stručno ne prati da bi se utvrdilo da li je u pitanju mentalni poremećaj ili poremećaj ponašanja kod zdravog djeteta. Samo dan poslije tragedije u OŠ „Vladislav Ribnikar“ dobili smo potvrdu tome kada je bivša učenica gimnazije „Ruđer Bošković“ nožem povrijedila učenika i profesorku, pa je privedena u psihijatrijsku ustanovu – kaže dr Dimitrijević.

 

On predlaže da se kao zakonska odredba uvede da svako dijete koje napravi nešto neželjeno uputi na opservaciju u zdravstvenu ustanovu, a time bi se, smatra, riješile mnoge stvari. Rad sa djecom koja su primjetno napadna, agresivna, ili pak povučena i izolovana od sredine u socijalnom smislu, dodaje penzionisani ljekar, zahtijeva timski rad na donošenju procjene njihovog zdravstvenog stanja i neprekidno praćenje.

 

– Prije nego što je ubio osmoro školskih drugova i čuvara dječak nije ništa napravio, ali je indikativno što je bio povučen i neprihvaćen. Za psihijatriju su uočljivija djeca koja su povučena, izopštena iz okoline i nemaju pravu komunikaciju sa vršnjacima, od djece koja su živahna, slobodnija – objašnjava ovaj ljekar.

 

Simptomatično je, ukazuje dr Zoran Dimitrijević, da odličan đak koji je pritom postizao uspjehe na takmičenjima, traži premještaj u drugo odjeljenje zato što ga ne prihvataju drugovi među kojima takođe ima odličnih đaka, piše Blic.

 

– Ako ga đaci nisu prihvatili ni u drugom odjeljenju to ukazuje da je problem postojao kod njega. Da li je se iko zapitao u školi zbog čega djeca ne prihvataju odličnog đaka i dobrog dječka. Koliko sam razumio, odmah poslije prebacivanja u drugo odjeljenje on je počeo da pravi plan kome će da naudi. Volio bih da čujem od nekoga iz škole da kaže da li se sa njim i njegovim roditeljima razgovaralo o razlozima zašto traži premještaj i kasnije kada je prebačen u drugo odjeljenje – navodi neuropsihijatar i dječji psihijatar iz Užica.