Sa roditeljima Brankom i Draganom, u kući odrastaju još Verica /11/, Zorica /10/, sedmogodišnji Milan, petogodišnji Zoran i četvorogodišnja Branka, koji struju nemaju već šest godina i kupaju se u koritu.

 

"Zorica i ja smo odlični đaci, volimo srpski jezik. Najviše učimo kad smo u školi pošto ovdje nemamo gdje. Pomažemo i mami i tati sve što treba. Idemo u prodavnicu i na pijacu, peremo sude. Najteže je zimi. Bude nam mnogo hladno", ispričala je najstarija Verica.

 

Ilijini nemaju gdje ni da drže hranu, dok ne nađu rješenje za problem sa strujom, pa uzimaju samo onoliko koliko mogu da pojedu.

 

U pozivu se navodi da se tjeskoba života jasno ocrtava na licima roditelja, dok pogledi djece ukazuju na patnju koju ne smije niti jedno dijete na svijetu da prolazi.

 

Otac Branko nema stalno zaposlenje, pa nadniči gdje god može, primaju i skromnu socijalnu pomoć, a obroke dobijaju iz narodne kuhinje. Nerijetko moraju i da se zaduže da bar hljeb imaju svakog dana u kući.

 

"Radim sve poslove od rane zore, po čitav dan. Čistim, muzem krave, kopam gde šta treba… Bar nešto osnovno da im pružim. Prije neki dan sam ih vodio na pljeskavice. To je treći put da im to kupim, ne mogu baš često. Nema uvijek posla. Najteže mi je zbog ćerki jer će uskoro ući u pubertet, pa im veoma teško pada što nemaju kupatilo", rekao je Branko Ilijin, koji je nekada radio i na ciglani, ali je zatvorena.

 

Za uplate iz Republike Srpske otvoren je poziv na broj 17763 iz fiksne i mobilne telefonije, kao i račun: 56201281300241-58 /NLB Razvojna banka/.

 

Više informacija o teškom životu porodice Ilijin može se pronaći na sajtu: