Kako je priznala, čak ni najgori scenariji za koje se spremala nisu mogli da se uporede sa onim što je tog dana doživjela.

 

Vijest o pucnjavi u OŠ “Vladislav Ribnikar” stigla joj je upravo od kćerke, koja se nalazila u učionici pored koje je K. K. (13) izvršio svoj krvavi pir.

 

– Mene je dijete pozvalo iz učionice koja je bila do te učionice i tražila da pošaljemo ekipu, nastavnica joj je rekla da zove iako je neko prije toga predao poziv – ispričala je dr Stefanović.

 

Još na sastanku, koji se tog dana malo odužio saznali su za pucnjavu, ali su, kako kaže, mislili da je reč o lažnoj dojavi bombe.

 

– Krenuli smo prema kol-centru da vidimo da li je poziv već primljen, bio je primljen, upućene su tri ekipe – rekla je doktorka Stefanović.

 

Odmah zatim stigla je stravična vijest.

 

– Razmišljala sam gdje mi je dijete, kako da odem po njega, u narednih 20 sekundi smo dobili stravičnu vijest da ima najmanje desetoro teško povrijeđenih i krenula sam sa prvom ekipom koja je bila planirana da ide, tako da sam na lice mjesta stigla kao četvrta ekipa – prisjetila se doktorka.

 

Važno je da nema emocija i da se ne “izgubi glava”

 

Stefanovićeva kaže da se, u međuvremenu, čula sa djetetom koje su nastavnici izveli na drugi dio škole i znala je da je bezbjedna.

 

– Koliko god su te vijesti bile strašne, nisu mogle da nas pripreme na ono što ćemo tamo zateći. Mislila sam da ću kolegama pomoći u previjanju nekih lakše povrijeđenih, smirivanju situacije i pošla sam što znam te profesore i ako mogu nekako da se nađem, a onda smo zatekli to što smo zatekli. Tada morate da se zaledite, da biste mogli da profesionalno obavljate svoj posao i mi smo to uradili – ispričala je dr Ivana Stefanović.

 

Ona je rekla da je važno da samo u tom trenutku nema emocija i da se ne izgubi glava, da se razmišlja o onome što možete da uradite.

 

– Niko nas ne priprema za masovne nesreće na fakultetu, ali mi u Hitnoj pomoći imamo simulacioni centar i ja sam mislila da su svi scenariji koje sam smislila najgori mogući i kad se desi nešto da će se kolega snaći, jer je najgore već vidio. Ovo je gore od najgoreg scenarija koje sam ja mogla da osmislim, jer radim u našem edukacionom centru. Kada to vježbate stalno onda u trenutku, koliko god da je strašno što se desi, ne razmišljate strašno je, nego šta je to što ja mogu da uradim i kreće mehanizam – naglasila je dr Stefanović, piše Blic.

 

Šok je bio prisutan kod cjelokupnog osoblja. Neke njene kolege nisu više bile u stanju da rade, dok su drugi insistirali da nastave da rade, kako ne bi razmišljali o onome što se desilo.