“Kad me đavo isprati, glavnim sokakom i kad mjesečina zavije moj trag, nemoj tugovati, jer jednom svakom mali nijemi slavuj doleti na prag.”

 

Cvijeće, svijeće i stotine uplakanih lica ispunilo je sinoć centar grada o kome niko ljepše nije pjevao od Đorđa Balaševića. Građani su se spontano okupili najprije ispred kuće čuvenog kantautora, a potom i na Trgu kako bi mu odali poštu.

 

Prvi put u istoriji, svjetla Gradske kuće ugašena su u znak žalosti i poštovanja. Novi Sad od sinoć tuguje za jednim od njegovih najdražih sinova, Đorđem Balaševićem.

 

Prema odluci gradonačelnika Miloša Vučevića, rasvjeta Gradske kuće sinoć nije sijala. Mrak u kom se nalazi simbol grada, oslikava raspoloženje njegovih stanovnika.

 

Stotine sugrađana spontano se okupilo na Trgu slobode pa su se aplauzom, pjesmom i upaljenim svijećama opraštali se od najvećeg kantautora naših prostora.

 

Zastave su spuštene na pola koplja, a po nezvaničnim informacijama u Novom Sadu biće proglašen Dan žalosti kada porodica odredi datum sahrane.

 

Kada je pjesmu “Kada odem” zamijenila njegova čuvena “Slovenska”, svi su uglas zapjevali.

 

 

Posadi mi na grobu samo ružmarin

 

Ne dozvoli tad

 

Da naprave od toga tužni treći čin

 

Nek mi ne drže govore

 

Nek drugom pletu lovore

 

Ako umrem mlad

 

Zaustavljen u koraku i snu

 

O zagrli me sad

 

Jako, najbolje što znaš

 

I nemoj crnoj ptici da me daš

 

Ma ne, ne brini

 

Proći če za tren

 

Ja sam samo malo lud i zaljubljen

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by NS Uživo (@nsuzivo.rs)

Uslijedila je pesma “D moll”, a potom i njegove druge balade. Svaka je ispraćena aplauzom i otpjevana kroz uzdahe.

 

Kada je u pjesmi “Odlazi cirku” rekao: “Laku noć, dame i gospodo, eto i ova predstava je završena. Bilo je zadovoljstvo glupirati se za vas” vjerovatno nije mogao da sluti da će mu “Laku noć, Đole” posljednji put uputiti sa ovog mjesta.

 

Podsjetimo, poznati srpski kantautor Đorđe Balašević preminuo je u 67. godini u Novom Sadu. On je bio primljen na Infektivnu kliniku u KC Vojvodine gdje se liječio od upale pluća.

 

Đorđe je rođen 11. maja 1953. godine u Novom Sadu. Odrastao je u tom gradu, u kući u Ulici Jovana Cvijića koja se pominje u njegovoj pesmi „Neki novi klinci“. Tu je živio sa suprugom Oliverom sa kojom je imao troje djece: Jovanu, Jelenu i Aleksu.