Kada je osmislio ovaj recept u 19. vijeku, Olivier je radio kao šef kuhinje u otmjenom moskovskom restoranu Hermitage. Pokušao je razumjeti rusku tradiciju i dušu, pa je stvorio nešto što će se zvati ruskim i što će Rusi prihvatiti, a čemu će dodati svoj francuski karakter. U tome je i uspio.

 

Originalni recept koji je osmislio Olivier je sadržao meso ptice jarebice i riječne rakove, ali to je bilo u 19. vijeku. Recept je izmijenjen nakon Drugog svjetskog rata, budući da je u tom periodu siromaštva bilo gotovo nemoguće doći do tih sastojaka, pa su zamijenjeni nečim pristupačnijim, kao što su kobasice. Kasnije su se u salatu počeli dodavati piletina ili govedina, kao glavni izvor bjelančevina u salati.

 

Danas ćete naći i varijante sa škampima, rakovima i prepelicom, ali ništa nije bolje od originalnih sastojaka – jarebice i rakova.

 

Rezanje sastojaka na različite veličine velika je greška, sudeći po originalnom receptu. Važno je da sve komponente ove salate budu iste veličine i oblika.Tačnije, kockica. Uzmite veličinu graška kao referencu i ne zaboravite koristiti oštar nož.

 

Ne izbjegavajte majonezu. Neki recepti koriste kiselo vrhnje ili čak jogurt, ali to je uglavnom za niskokalorične salate. Međutim, budimo iskreni, ništa nije bolje od dobre stare majoneze, iako ona nije sastojak originalnog recepta. Ipak, budite umjereni i bez pretjerivanja; majoneza je samo još jedan sastojak i ne bi trebao nadjačati sve ostale.

 

Prekuvani krompir koji gubi svoju strukturu će uništiti i vašu salatu tako što će ona postati jelo od pirea bez sastojka. Stoga je jako važno skuvati krompir do prave mekoće. To možete postići tako da stavite krompir s kožom u hladnu vodu i polako kuvate na laganoj vatri, a čvrstinu ćete provjeriti laganim zarezivanjem krompira nožem. Nakon što je krompir kuvan, odmah ocijedite vodu i ostavite da se ohladi na sobnoj temperaturi prije guljenja.

 

Olivier je u originalnom receptu koristio masline i kapare. U sovjetsko doba oni su zamijenjeni kiselim krastavcima, koji su glavna namirnica u ruskim kuhinjama. Neki domišljati ljudi stavljaju i drugo hrskavo ukiseljeno povrće, mahunarke ili čak voće, poput jabuka. Možete se držati kiselih krastavaca po svom izboru, ali svakako pazite da ih ne preskočite, jer dodaju tu posebnu kiselost koja je toliko bitna za ovu salatu.

 

Olivierova salata nije baš ‘light’ verzija hrane. Zato je uljepšajte svježim sastojcima poput luka, celera ili čak jabuka. Vašoj salati dodaju nevjerovatnu hrskavost i sočnost koju svi jako vole.

 

Opšta je činjenica da Olivierova salata ima bolji ukus sljedeći dan. Ne predlažemo da mjerite količine ove salate “u kantama”, ali svakako pripremite dovoljno kako sljedeći dan ne biste žalili što niste napravili dovoljno.

 

Kada je salata gotova, isprobajte je i provjerite da li je njen ukus uravnotežen. Ako su vam ukusi prigušeni, dodajte so. Za više kiselosti dodajte više kiselih krastavaca. Za dodatnu hrskavost, idite na više povrća. Vjerujte svom osjećaju, dodajte još malo onoga za šta mislite da će ga poboljšati i krenite.