
Građani Republike Srpske godinama se suočavaju sa stalnim, nekontrolisanim i neodrživim rastom cijena osnovnih životnih namirnica i režijskih troškova, a šta se zapravo dešava najbolje se vidi poređenjem cijena.
Iako je inflacija opšti ekonomski pojam, njen stvarni udar najbolje pokazuje stvarni rast cijena. Na primjer kupus je u periodu od 2021. do prvog kvartala 2026. godine poskupio za nevjerovatnih 114,29 odsto, dok je junetina skočila za više od 120 odsto.
Ovi podaci dio su makroekonomske analize koju je objavio Savez sindikata Republike Srpske u okviru istraživanja o dostojanstvenoj plati radnika. Prema podacima iz ove analize, kumulativna inflacija u 2025. godini iznosila je 30 odsto, dok je u periodu januar–avgust 2026. godine u odnosu na 2020. godinu dostigla čak 35,6 odsto.
Iako prosječna stopa inflacije prikazuje opšti trend, ona u potpunosti ne pokazuje stvarni pritisak koji preživljavaju domaćinstva, čiji se najveći dio budžeta troši upravo na hranu i osnovne potrepštine. Rast cijena hrane daleko je nadmašio ukupnu stopu inflacije.
Pored kupusa i junetine, u periodu od 2021. do početka 2026. godine zabilježen je drastičan skok cijena i ostalih osnovnih artikala.
Tako je školska sveska skuplja 183,93%, deterdžent za veš 92,2, so 77,11, hljeb 73,61, ulje 73,37, krompir 72,94, jaja 72, jabuke 66, brašno 51,35, piletina 51,12, riža 50,74, čajna kobasica 49,53, a mlijeko je skuplje za 33,8%. U prvom kvartalu ove godine drva za ogrev koštala su 57,02 % više nego 2021. godine.
Iz Saveza sindikata RS navode da 2026. godini poseban udar na novčanike građana dolazi iz sektora stanovanja i energijskih troškova. Ističe se znatan rast cijena vode, komunalnih usluga, električne energije, plina i čvrstih goriva, dok je cijena nafte samo u periodu od januara do avgusta 2026. godine skočila za čak 60 odsto.
S druge strane, rast cijena hrane u 2026. godini blago usporava zahvaljujući Odluci o određivanju marže u prometu određenih proizvoda. Međutim, ranije nametnuti visoki nivoi cijena već su trajno narušili životni standard građana.
Direktna posljedica ovakvih ekonomskih kretanja jeste drastičan pad kupovne moći radnika i njihovih porodica. Iako je zabilježen nominalni rast kako sektorskih tako i najniže plate, analiza nedvosmisleno pokazuje da rast zarada ne uspijeva ispratiti enorman skok troškova života.
Uprkos tome što više od 94 odsto radnika u istraživanju Sindikata ističe da je za dostojanstven život u Srpskoj neophodna plata od najmanje 2.000 KM, realnost je sasvim drugačija. Više od 70 odsto zaposlenih i dalje prima platu do 1.800 KM, dok skoro polovini radnika mjesečna primanja ne prelaze 1.450 KM.
Istovremeno, u periodu u kojem su troškovi za hranu i režije skočili i do nekoliko puta, profit privrednih subjekata rastao je više nego dvostruko brže od plata, čime se jaz između stvarnih troškova života i radničkih primanja dodatno produbio.