Vojnici su se povlačili iz kasarne "Husinska buna" i trebalo je da iz BiH, preko Bijeljine, krenu za Srbiju. 

Za ovaj zločin, u kojem je ubijeno najmanje 59 vojnika, a 44 ranjeno, do danas niko nije odgovarao. 

Preživjeli učesnici kolone, koja je napadnuta i zapaljena, i danas teško o tome pričaju jer ih boli sjećanje na poginule i ranjene drugove - na dan kada je "i krv gorjela". 

Slavko Novaković, preživjeli učesnik kolone, teški ratni vojni invalid, kaže za Srnu da je komanda JNA postigla sporazum sa opštinskim vlastima u Tuzli o mirnom i bezbjednom napuštanju grada u pravcu Bijeljine. 

Međutim, kolonu, koja je u mirnodopskoj formaciji napuštala grad, iz zasjede su napale paravojne formacije "Patriotske lige", "Zelenih beretki" i jedinica Teritorijalne odbrane /TO/ BiH. 

"Odgovornost za ovaj napad snose tadašnje vlasti opštine Tuzla, koje su garantovale bezbjedan izlazak JNA iz grada", ističe Novaković. 

Kada je riječ o ovom zločinu, ističe on, sudovi i tužilaštva u BiH ne postoje 24 godine. 

"Tamo ne postoji niko ko bi mogao ili želio da procesuira zločin nad nedužnim vojnicima", konstatuje Novaković i napominje da je veoma teško poslije ovoliko godina govoriti o onome šta se desilo tog kobnog dana. 

On se nada da će sve institucije, počevši od podnosioca tužbenog zahtjeva do pravosuđa BiH jednom "urediti ovu materiju i dovesti je u proces odlučivanja, odnosno do počinioca ovog zlodjela". 

Novaković je ogorčen /ne/radom sudova i tužilaštava u BiH, kada je riječ o ovom, ali i svim drugim zločinima počinjenim nad Srbima. 

Najbolja potvrda činjenice da je napad na kolonu JNA bio organizovan jeste podatak da je tuzlanska regija, odmah poslije ovog napada, "očišćena" od Srba i da ih je više od 120.000 napustilo to područje da bi spasili svoje živote. 

Preživjeli učesnici kolone i porodice stradalih vojnika imaju ogromno povjerenje u Vladu Srpske jer, navodi Novaković, zahvaljujući njoj imaju priliku da već nekoliko godina na Brčanskoj malti, na mjestu stradanja, odaju poštu poginulim drugovima. 

Porodice pobijenih vojnika, kao i preživjeli učesnici kolone, vjerovali su da će Apelacioni sud u Beogradu za Iliju Jurišića donijeti odluku kojom potvrđuju ranije izrečenu kaznu od 12 godina zatvora. 

Ipak, njihova očekivanja su iznevjerena jer je Apelacioni sud u martu donio pravosnažnu presudu kojom je visoki funkcioner tadašnjeg MUP-a BiH Ilija Jurišić oslobođen optužbi za ratni zločin nad kolonom vojnika JNA u Tuzli 1992. godine, jer nije bilo dokaza da je naredio napad. 

Preživjeli učesnici kolone, podsjećaju da je napad na njih, na 92. motorizovanu brigadu JNA, koja se u dogovoru sa vlastima Tuzle mirno povlačila iz kasarne "Husinska buna" sa oko 200 motornih vozila i oko 600 starješina i vojnika, izveden neočekivano, iz zasjede. 

Izveli su ga pripadnici muslimanskog MUP-a BiH, muslimanske TO BiH i "Zelenih beretki". 

Prema izjavama preživjelih učesnika, kolona je napadnuta na Brčanskoj malti sa okolnih zgrada, pa čak i sa zgrade bolnice, a duž cijelog puta bile su postavljene mine i druga eksplozivna sredstva. 

Napad je prenosila Tuzlanska televizija uz pogrdne i antisrpske povike i pokliče. 

Vozila JNA su gorjela, a eksplozije su odjekivale na sve strane. Taj prvi napad je trajao pola sata, a zatim je uslijedilo pojedinačno ubijanje ranjenih i preživelih vojnika JNA. 

Na Brčanskoj malti u Tuzli i na gradskom groblju Pučile u Bijeljini u nedjelju, 15. maja, biće obilježene 24 godine od stradanja pripadnika JNA. 

Na sastanku pododbora Vlade Republike Srpske za obilježanje značajnih istorijskih događaja predsjednik Velimir Dunjić rekao je da je na mjestu zločina u Tuzli, kao i u Sarajevu, promijenjen i naziv ulice, pa je nekadašnja Brčanska malta sada Ulica Armije BiH. 

"Naziv ulice se može izbrisati, ali zločin ne može i mi ćemo svake godine obilježavati stradnje u Tuzlanskoj koloni, da se ne zaboravi, da se ne bi ponovilo", napominje Dunjić. 

On je kritikovao necivilizacijski čin bacanja ruža u Sarajevu nakon odavanja pošte žrtvama u Dobrovoljačkoj ulici. 

Dunjić je podsjetio da je slično kao u Sarajevu i na mjestu zločina u Tuzli postavljena spomen-ploča braniocima Tuzle, a nije dozvoljeno postavljanje spome-ploče žrtvama zločina na Brčanskoj malti.