Dok realni bruto domaći proizvod bilježi rast, industrijska proizvodnja pada, uvoz raste mnogo brže od izvoza, a poskupljenja i dalje opterećuju kućne budžete. Prosječna plata jeste veća nego lani, ali njen rast ne znači da svi radnici zarađuju više niti da za svoju zaradu mogu kupiti srazmjerno više.

Otkrivaju ovo podaci Republičkog zavoda za statistiku, objavljeni u najnovijem mjesečnom izvještaju. Oni pokazuju da je realni BDP u drugom tromjesečju 2026. bio za 2,4 odsto veći nego u istom periodu prošle godine. To potvrđuje da privredna aktivnost raste, ali za ocjenu njenog stanja, kako navode ekonomisti, važno je pogledati i šta se dešava u proizvodnji, spoljnoj trgovini i na tržištu rada.

NEGATIVNI TREND

Najizraženiji negativni pokazatelji dolaze iz industrije. Ukupna industrijska proizvodnja u avgustu bila je za 11,1 odsto manja nego u istom mjesecu prošle godine, dok je u prvih osam mjeseci zabilježen pad od 7,2 odsto. Slabljenje je vidljivo i u prerađivačkoj industriji, jednom od važnih oslonaca proizvodnje i izvoza. Bruto dodata vrijednost u grupi djelatnosti koja obuhvata rudarstvo, prerađivačku industriju, proizvodnju električne energije, snabdijevanje vodom i upravljanje otpadom smanjena je za 3,4 odsto, dok je u samoj prerađivačkoj industriji pad iznosio 4,7 odsto.

Pad proizvodnje prati i smanjenje broja zaposlenih. U avgustu je zaposlenost u industriji bila za 4,3 odsto ispod prosjeka iz 2025. godine. U prerađivačkoj industriji smanjena je za 3,4 odsto, u proizvodnji električne energije za 1,1 odsto, dok je u rudarstvu pad dostigao 17 odsto.

Ovi podaci ukazuju da problem nije samo u manjem obimu proizvodnje nego i u broju radnika u pojedinim industrijskim granama. Ukoliko se takav trend nastavi, posljedice se mogu odraziti na prihode domaćinstava, izvozne mogućnosti i ukupnu privrednu aktivnost.

Istovremeno, bolji rezultati zabilježeni su u pojedinim uslužnim djelatnostima. Bruto dodata vrijednost u trgovini, saobraćaju, smještaju i uslugama ishrane povećana je za sedam odsto. Rast je ostvaren i u finansijskim i osiguravajućim djelatnostima, za 4,7 odsto, te u informacijama i komunikacijama, za 4,4 odsto. Takva kretanja objašnjavaju zašto pozitivna stopa rasta BDP-a ne znači da sve privredne grane napreduju istim tempom.

UVOZ BRŽI OD IZVOZA

Spoljnotrgovinski podaci otkrivaju još jednu slabost. Republika Srpska je u avgustu izvezla robu u vrijednosti od 371,96 miliona maraka, dok je uvoz dostigao 625,77 miliona. Deficit je iznosio 253,8 miliona maraka.

Dok je izvoz u odnosu na avgust prošle godine povećan za svega 0,5 odsto, uvoz je porastao za 11,4 odsto. Drugim riječima, vrijednost uvezene robe rasla je znatno brže od vrijednosti robe plasirane na inostrana tržišta.

Posmatrano po zemljama, vrijednost izvoza u Kinu povećana je za 59,4 odsto, u Srbiju za 17,4 odsto, Italiju za 7,5 odsto i Njemačku za 6,2 odsto. Istovremeno, izvoz u Sloveniju smanjen je za 9,9 odsto, a u Hrvatsku za 9,1 odsto. Na uvoznoj strani zabilježen je rast vrijednosti robe iz Kine od 53,3 odsto, Italije od 37,4 odsto, Austrije od 27,2 odsto i Njemačke od 19,6 odsto.

Sam rast uvoza ne mora biti negativan pokazatelj, jer obuhvata i mašine, opremu, sirovine i materijale potrebne domaćoj proizvodnji.

Podaci se, takođe, odnose na vrijednost razmjene, a ne nužno na količinu robe. Ipak, kombinacija znatno bržeg rasta uvoza, slabog rasta izvoza i pada industrijske proizvodnje otvara pitanje koliko domaća privreda uspijeva da poveća proizvodnju i ojača svoju poziciju na stranim tržištima.

CIJENE UMANjUJU EFEKAT PLATA

Za većinu građana privredni rast ima najdirektnije značenje kroz platu i troškove života. Ako zarada raste sporije od cijena robe i usluga koje domaćinstvo svakodnevno kupuje, nominalno povećanje prihoda ne donosi i jednako poboljšanje kupovne moći.

Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, potrošačke cijene u avgustu bile su za pet odsto više nego u istom mjesecu prošle godine, dok su u odnosu na jul porasle za 1,3 odsto. To znači da su domaćinstva za prosječnu korpu robe i usluga morala izdvojiti više novca nego godinu ranije. Ekonomski analitičar Zoran Pavlović, u izjavi za "Glas Srpske", ukazuje na pritisak koji rast cijena osnovnih namirnica i drugih proizvoda ima na kućne budžete. Kada poskupljuju roba i usluge koje građani redovno plaćaju, dio povećanja zarade odlazi na pokrivanje većih troškova, pa je stvarni efekat rasta plata manji nego što to pokazuju nominalni iznosi.

- Zbog toga se kretanje zarada ne može posmatrati odvojeno od inflacije i svakodnevnih izdataka. Veća plata jeste važna, ali njen značaj za životni standard zavisi od toga koliko novca preostaje nakon plaćanja hrane, stanovanja, prevoza i ostalih osnovnih potreba. Upravo odnos između prihoda i troškova pokazuje da li radnici zaista žive bolje ili veći dio zarade troše na iste potrebe kao ranije – kaže Pavlović.

Prosječna neto plata u Srpskoj u avgustu inače je iznosila 1.695 maraka. U odnosu na jul nominalno je povećana za 0,4 odsto, ali je realno smanjena za 0,9 odsto. Na godišnjem nivou nominalni rast iznosio je devet odsto, a realni 3,8 odsto. Razlika između nominalnog i realnog rasta pokazuje zašto sam iznos plate nije dovoljan za ocjenu životnog standarda. Nominalna zarada govori koliko novca radnik prima, dok realni pokazatelj uzima u obzir promjene cijena i pruža bolju sliku o tome koliko za taj novac može da kupi.

PRIKRIVENE RAZLIKE

Prosječna zarada, osim toga, prikriva velike razlike među djelatnostima. Najviša prosječna neto plata u avgustu zabilježena je u stručnim, naučnim i tehničkim djelatnostima i iznosila je 2.286 maraka. Najniža je bila u smještaju i uslugama ishrane, 1.286 maraka.

Razlika od 1.000 maraka pokazuje da se položaj radnika znatno razlikuje zavisno od djelatnosti u kojoj su zaposleni. U prerađivačkoj industriji, koja ima važnu ulogu u proizvodnji i izvozu, prosječna neto plata iznosila je 1.430 maraka. Zato rast prosječne plate nije dovoljan da bi se zaključilo da je životni standard poboljšan za sve zaposlene. Za potpuniju sliku potrebno je istovremeno posmatrati visinu zarada, njihov realni rast, kretanje zaposlenosti i troškove života.

ŠTA OSTAJE GRAĐANIMA

Bruto domaći proizvod Republike Srpske porastao je sa 12,5 milijardi maraka u 2021. na 18,7 milijardi u 2025. godini, što je nominalno povećanje od oko 49,6 odsto. Međutim, nominalni rast obuhvata i promjene cijena i ne može se izjednačiti sa istim povećanjem stvarne proizvodnje.

Podaci za drugo tromjesečje i avgust pokazuju privredu u kojoj pozitivna kretanja postoje uporedo sa ozbiljnim slabostima. Realni BDP raste, ali industrijska proizvodnja pada; uslužne djelatnosti napreduju, ali izvoz gotovo stagnira u poređenju sa brzim rastom uvoza; prosječna plata veća je nego lani, ali cijene i dalje umanjuju njen efekat.

Zato se uspjeh privrede, kako ukazuje Pavlović, ne mjeri samo većim ukupnim iznosom BDP-a ili prosječnom platom. Važno je da li rast prati jačanje domaće proizvodnje, stabilnija zaposlenost i veća kupovna moć. Tek kada se ti pokazatelji poboljšavaju zajedno, ekonomski rast postaje vidljiv i u svakodnevnom životu građana.

Demografija i budućnost

Prema podacima Zavoda za statistiku, procijenjeni broj stanovnika Republike Srpske smanjen je za 22.840 od 2021. do 2025. godine. U drugom tromjesečju 2026. rođeno je 1.941 dijete, a preminula je 3.351 osoba, pa je prirodni pad iznosio 1.410 lica. Demograf Stevo Pašalić upozorava da se ovdašnji prostori suočavaju sa dugoročnim smanjenjem i starenjem stanovništva, čemu doprinose negativan prirodni priraštaj, odgađanje rađanja i iseljavanje. Poseban problem je, kako ističe, odlazak stanovništva, navodeći da manje ljudi i starije stanovništvo znači i manje radne snage, što otežava popunjavanje radnih mjesta i povećava pritisak na penzijski sistem.